|
ENCIKLOPEDIJA
|
02.09.2015. 15:35
Poštovana,moj sin je star 7 godina i sad će krenuti u prvi razred.Strašno je živahan,u pokretu,brzoplet i puno puta nepromišljen.Bojim se iskreno kako će uspjeti sjediti u školi kad to doma ne može.Imamo probleme i kad treba sjediti za stolom i ručati.On nikad nije gladan i ne želi jesti sam nego ga ja moram hraniti i nagovarati,i to nikad ne prođe bez negodovanja i vriske.Ko da ima previše energije,stalo skaće,penje se negdje i tako...Često se zna i ozljediti prilikom tih svojih ludorija..Voli biti u centru pažnje i puno puta mi je neugodno kad imamo goste,a on izvodi nešto.Mislim si da bi sad već trebao biti malo ozbiljniji,a ne ponašati se ko da ima 3 godine...eto,zato pomišlam na hiperaktivnost.Molim Vas za pomoć,što Vi vidite u ovoj priči?hvala
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.09.2015. 12:45
Draga mama,
prije svega Vam se želim zahvaliti na javljanju i iskazanom povjerenju! Iz Vašeg upita vidljivo je da ste brižna majka zabrinuta za zdravlje i dobrobit Vašeg sina. Čini mi se da ste već pomalo iscrpljeni od konstantne brige za sina te se pitate odstupa li njegovo ponašanje od očekivanog za njegovu dob. Također, vidim da Vas brine hoće li se Vaše dijete moći prilagoditi na boravak u školi te bi li svojim živahnim ponašanjem mogao ugroziti vlastitu sigurnost. Vjerujem da Vam je teško stalno pratiti što Vaš sin radi i da Vas količina brige o njemu ponekad frustrira i umara. Imam dojam da biste htjeli da bude samostalniji u obavljanju svakodnevnih zadataka kao što je hranjenje te da biste voljeli da postupa promišljenije.
Naveli ste da je Vaš sin vrlo živahno dijete koje ne može dugo ostati mirno te često reagira impulzivno. Hiperaktivnost ili poremećaj pažnje, neurorazvojni je poremećaj obilježen teškoćama u zadržavanju pažnje i koncentracije te nemirom i naglim reagiranjem. Djeca koja imaju problema u području hiperaktivnosti često se vrpolje, ne mogu dugo sjediti, lako se uzbude, nemirni su i imaju mnogo energije. Također, često rade pogreške, nisu usredotočeni na ono što im drugi govore, lako ih ometaju vanjski podražaji, djeluju prije nego što promisle i brzopleto reagiraju. Važno je znati da je hiperaktivni poremećaj/poremećaj pažnje stvarna teškoća, odnosno biološki uvjetovan poremećaj, a ne posljedica roditeljskog ponašanja ili djetetove „zločestoće“. Hiperaktivnost nije uvijek lako prepoznati te često postane primjetna s polaskom u školu, no važno ju je što ranije dijagnosticirati kako bi se djetetu omogućila adekvatna pomoć i spriječile veće teškoće u kasnijoj dobi. Iako Vaš opis sinovog ponašanja donekle sliči ponašanju hiperaktivnog djeteta, važno je napomenuti da nije svako živahno dijete koje ima puno energije nužno hiperaktivno u smislu da je prisutan poremećaj hiperaktivnosti/poremećaj pažnje. Djeca u dobi Vašeg sina često imaju mnogo energije i izraženu potrebu za kretanjem i igrom, koja ponekad može uključivati i nepromišljene pa čak i potencijalno opasne aktivnosti. Bilo bi dobro djetetu osigurati dovoljno vremena i prostora za ispoljavanje viška energije, primjerice upisom na neku sportsku aktivnost ili redovitim odlascima u park ili prirodu. Pitam se ima li Vaše dijete dovoljno vremena i prostora za fizičku aktivnost. Kažete da kod kuće ne može dugo mirno sjediti te me zanima kako se ponaša kada nije kod kuće, kada je na nekom mjestu gdje se očekuje strpljenje i mirnoća (npr. u gostima, u kazalištu i slično). Pitam se je li Vaš sin išao u vrtić te ako je, kako se tamo ponašao. Važno je vidjeti je li njegovo ponašanje uvijek jednako ili je ipak smireniji u nekoj situaciji koja zahtjeva samokontrolu, odnosno može li regulirati svoje ponašanje i potrebu za aktivnosti kada to okolina zahtjeva.
Iako je iz ove pozicije teško sa sigurnošću reći radi li se kod Vašeg sina o hiperaktivnom poremećaju, željela bih Vam dati neke smjernice koje bi Vam mogle biti od koristi u postavljanju granica. Važno je za Vas i dijete da postavite jasna pravila ponašanja i granice, kako bi dijete znalo što se od njega očekuje u kojoj situaciji te sukladno tome djetetovo ponašanje nagraditi ili sankcionirati. Važno je da dijete razumije koje su posljedice njegovog ponašanja te dobiva jasne povratne informacije o svojem ponašanju. Bilo bi dobro da uz jasno neprihvaćanje nepoželjnog ponašanja uz primjenu adekvatnih sankcija (primjerice uskraćivanje povlastica kao što je privremena zabrana gledanja crtića), sina što češće nastojite pohvaliti kada postupi ispravno, kako bi povezao određeno ponašanje s pozitivnim ili negativnim posljedicama i postepeno usvojio kako se treba ponašati i što se od njega očekuje. Naveli ste da Vaš sin voli biti u centru pažnje te često „izvodi“ nešto kako bi si priskrbio Vašu i tuđu pažnju. Poklanjanjem dovoljno pažnje djetetu možete spriječiti da ono pokuša privući pažnju nepoželjnim ponašanjem. Također, važno je da u takvim situacijama pokušate ignorirati djetetovo neadekvatno ponašanje (osim ako se doveo u opasnost) jer mu tako šaljete poruku da takvo ponašanje nije prihvatljivo i ne privlači Vašu pažnju. Ako pokušate biti dosljedni u primjeni ovakvih mjera, dijete bi s vremenom trebalo razumjeti da mu neadekvatno ponašanje neće priskrbiti Vašu pažnju te bi se takvo ponašanje trebalo izgubiti ili bar znatno prorijediti.
Naveli ste i da smatrate kako bi Vaš sin trebao biti ozbiljniji te da se ponaša kao trogodišnjak. Kažete da Vas jako muči objedovanje, odnosno da ga često morate hraniti ili nagovarati jer sam ne želi jesti. Slažem se da je takvo ponašanje tipično za znatno mlađu djecu. Čini mi se da Vaš sin koristi vikanje i „pravljenje scene“ kako bi dobio ono što želi, a Vi u želji da takvo ponašanje prestane, preuzmete njegovo hranjenje na sebe. Vjerujem da je Vaš sin sposoban sam jesti i da razumije važnost hrane stoga pokušajte odgovornost za hranjenje vratiti na njega. Vjerujem da je teško ignorirati viku i negodovanje, međutim i u ovoj situaciji je važno da dijete shvati da ne može privlačiti pažnju neadekvatnim ponašanjem. Kada Vi popustite i nahranite sina, zapravo potkrepljujete njegovo nepoželjno ponašanje i šaljete mu poruku da vikanjem i negodovanjem može postići što želi.
Željela bih Vam napomenuti da je uz brigu za dijete vrlo važno paziti i na svoje zdravlje. Roditeljstvo sa sobom donosi brojne izazove i često može biti vrlo stresno i iscrpljujuće. U situacijama kada Vam je teško, probajte misliti i na svoje zdravlje te se smiriti uz pomoć dubokog disanja, razgovora s bliskim osobama ili nekom sličnom aktivnosti. Na taj način štitite sebe, ali i dijete te Vaš odnos.
Zbog Vaše sigurnosti i brige koju ste mi iskazali, savjetovala bih Vam da se obratite dječjem pedijatru ili psihologu. Susret sa stručnjakom uživo može omogućiti bolju procjenu eventualnih smetnji u razvoju ili ponašanju, a Vama pružiti dodatnu podršku i smjernice. . Također, ako imate dodatnih nedoumica vezanih uz Vaše dijete i pitanja roditeljstva, možete se ponovno javiti ovim putem ili na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Na telefonskoj liniji rade educirani volonteri koji će Vas rado saslušati, pružiti Vam podršku i potporu i s kojima možete zajedno pokušati pronaći najbolji način rješavanja problema koji Vas trenutno muči. Linija je anonimna te je otvorena svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 sati.
Iz Vašeg upita vidim da ste brižan roditelj koji je spreman potražiti pomoć, što upućuje na Vašu kompetentnost i brigu prema djetetovom zdravlju i dobrobiti. Zahvaljujem Vam na iskazanom povjerenju i želim Vam puno uspjeha, strpljenja i radosti u Vašoj roditeljskoj ulozi!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
