|
anadomi
|
18.08.2015. 17:50
Poštovana! Imam problem koji je povezan s roditeljstvom. Majka sam dječaka od 14 godina no problem je u meni, a ne u njemu. Vrlo mlada sam se osamostalila i otišla od kuće. Udala sam se iz ljubavi relativno mlada i moj sin je plod te ljubavi. U braku sam iz ljubavi i tu sve štima no život nas je samaro na sve strane pa je to ostavilo posljedice na meni u pogledu pretjerane brige. Naime ukratko prosli smo smrt moje majke i svekrve, gubitak stana , teške financijske teškoće, narušeno zdravlje supruga koji je skoro umro, izolacija od šire obitelji, osuda zbog teškoća u kojima smo se našli i dr.... Iz tog razloga ja osjećam nemogući strah kada mi je sin vani s trendovima, ukoliko mi se slučajno ne javi dok ja radim cijeli dan ili je vani s društvom i slično. Znam da to nije dobro ni za mene ni za njega no ne znam kako da si pomognem. Pokušali smo imati još siječe no zasada bez uspjeha. Molim da mi pomognete nekim savjetima i kako da se odnosim prema tom svom problemu i koje je vaše mišljenje što sve je dozvoljeno tinejdžeru od 14 god koji ide s društvom van i u kvart i u grad i koje je odličan u školi i trenira borilački sport. Zahvaljujem
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
21.08.2015. 18:20
Draga mama,
prije svega, hvala vam na javljanju te na povjerenju koje ste nam iskazali. Čitajući o situacijama kroz koje ste prolazili, dobila sam dojam da vam je bilo vrlo teško te se zaista nadam da ste većinu teškoća s vremenom uspjeli prevladati i preboljeti. Izazovi roditeljstva često su veliki i kod većine roditelja se prije ili kasnije pojave teškoće kojima je teško naći pravi odgovor. Zato bih Vas htjela pohvaliti što pažljivo pratite odrastanje svog sina i vaš međusobni odnos, tako da ste prepoznali što Vas točno brine i odlučili pronaći pomoć. Traženje pomoći pri nošenju s teškoćama u roditeljstvu može biti vrlo važan korak na putu prema promjenama. Iz Vašeg upita stekla sam dojam da ste u sretnom braku te ste majka četrnaestogodišnjaka koji je dobro prilagođen u društvu svojih vršnjaka i u školi. Nakon što ste doživjeli više velikih životnih situacija, kod Vas se pojavio veliki osjećaj straha za sina kada duže vrijeme nije s Vama.
Period adolescencije u kojoj se Vaš sin nalazi izazovno je životno iskustvo kako za njega, tako i za Vas i Vašeg supruga kao roditelje. Adolescencija je razdoblje u kojem se odnos roditelja i djeteta nepovratno mijenja i raste te se događaju mnoge promjene koje Vašeg sina približavaju odrasloj dobi. Također, u adolescenciji sve veću ulogu u djetetovom životu zauzimaju vršnjaci. Društvo vršnjaka ima važnu razvojnu ulogu: unutar takvog okruženja mlade osobe uče vještine koje su temelj prijateljstva i intimnih odnosa u odrasloj dobi i oblikuju svoj identitet. Roditelji mogu biti povrijeđeni sve većom važnosti koju njihovo dijete pridaje odnosima s vršnjacima i potrebom za privatnošću te se osjećati odbačeno. Međutim, u procesu postepenog prijelaza prema autonomiji i nezavisnosti, adolescentima je i dalje potrebna podrška i usmjeravanje roditelja. Roditeljima ponekad može biti teško pronaći ravnotežu između pružanja podrške te davanja dovoljno prostora za osamostaljivanje. Određena razina brige kada djeteta nema kod kuće posve je normalna, no kako ste i sami primijetili, prevelika razna brige može štetiti Vama, Vašem sinu i Vašem međusobnom odnosu. Postoje mnoge izazovne situacije s kojima se adolescent može susresti te roditelji mogu pomisliti da je opravdano da ih ograničavaju u njihovoj samostalnosti kako bi ih zaštitili. No, pretjerani strahovi koji vode do nerazumnog ograničavanja i sputavanja djeteta šalju poruku kako se ono ne može samo nositi sa životnim izazovima, odnosno, da nije dovoljno vrijedno ni sposobno samostalno riješiti situacije u kojima se nalazi.
Iz onoga što ste naveli u Vašem upitu dobivam dojam da smatrate kako ponašanje Vašeg sina nije problematično i da s njim imate dobar odnos. Kako biste umanjili svoj strah, a da istovremeno ne narušite njegov osjećaj autonomije, važna je dobra komunikacija te međusobni dogovor oko toga što je prihvatljivo ponašanje, a što nije, i koje su posljedice neprihvatljivog ponašanja. Komunikacijska metoda kojom biste mogli Vašem sinu izraziti svoje želje i potrebe jest korištenje JA-poruka. Takva poruka se sastoji od tri dijela: prvo izražavamo svoje osjećaje, zatim navodimo konkretan postupak koji izaziva te osjećaje te na kraju navodimo koje su posljedice tog postupka za nas. Npr. „Osjećam se jako zabrinuto i uplašeno kada si vani s prijateljima i ne javiš mi gdje se nalaziš, nakon što smo se to jučer dogovorili. Tada neprestano gledam na mobitel i brinem da ti se nešto desilo.“. Na ovaj način svom sinu prenosite što Vas smeta bez da napadate njega kao osobu. Razgovaranjem o konkretnim postupcima, situacijama i događajima Vi i Vaš sin možete postići dogovor koji će biti prihvatljiv za obje strane. Tako se npr. možete s njime dogovoriti da će Vam on reći gdje i s kim ide i da Vam se mora javiti samo jedanput, a da ga vi nećete u međuvremenu zvati i provjeravati gdje je. Nakon dogovora važno je da ga se oboje pridržavate, kako biste stvorili osjećaj međusobnog povjerenja. Možda Vam ispočetka neće biti lako poštovati dogovor kada Vas uhvati strah, ali nadam se da ćete s vremenom sve više smanjiti svoj osjećaj zabrinutosti kada sve prođe po dogovoru.
Ono što bih Vam svakako savjetovala jest da razgovarate sa sinom o međusobnim željama, potrebama i očekivanjima koja imate jedno od drugog. Pokušajte zajednički dogovoriti neka pravila o tome što očekujete od njega kada mu dozvolite da izađe s prijateljima te poslušajte i njegove želje. Izrazite što je Vama prihvatljivo i postavite određene granice. Odgojni stilovi roditelja su različiti te je vrlo teško odgovoriti na pitanje što bi sve trebalo biti dozvoljeno jednom adolescentu. Svaka obitelj se razlikuje, pa tako i pravila koja zajednički postavljate. Iz tog razloga bih Vas željela osnažiti da pričate s njim i temeljite odnos na međusobnom povjerenju i poštovanju.
Isto tako, vjerujem da s obzirom na okolnosti u kojima ste se nalazili, često niste imali vremena misliti na samu sebe, svoje potrebe i osjećaje. U takvim situacijama od velike je važnosti imati podršku. Nekoga tko je tu za Vas, na koga se možete osloniti te podijeliti svoje brige. Pitam se imate li takvu osobu u svom suprugu, prijateljici ili nekoj drugoj bliskoj osobi. S obzirom na to da ste u kratko vrijeme zaista prošli kroz puno tužnih događaja i gubitaka, željela bih Vam predložiti da razmislite o tome da se javite psihologu. Ako nemate s kime podijeliti svoje brige i smatrate da su Vaši strahovi postali preveliki, psiholog je netko tko Vas može saslušati i pomoći Vam da prevladate poteškoće s kojima se susrećete.
Svojim upitom pokazali ste da imate veliki uvid u svoje osjećaje i ponašanje te želju da mijenjate stvari na bolje. Zasigurno su mnoge teške situacije u Vašem životu na Vama ostavile trag, no vjerujem da ste snažna žena koja će se nastaviti truditi biti što bolji roditelj svom sinu i naposljetku prevladati svoje strahove. Ako budete imali dodatnih pitanja, možete se obratiti i telefonskoj liniji Hrabrog telefona za mame i tate, na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20h. Na liniji rade volonteri educirani o dječjim problemima i problemima roditeljstva koji će Vas rado saslušati, pružiti podršku i pokušati pomoći. Nadam se da će Vam ovi savjeti biti od koristi te Vam želim puno sreće i uspjeha!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
