Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


prisline misli...


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Velika27

15.01.2012. 21:45

Veliko postovanje...Javljam se zbog svoje curice...naime,,,ima 8 godina,,,odlicna je ucenica,,među boljima u razredu...problem dolazi prije 5 mjeseci kad su joj s epocele javljati misli koje njoj smetaju i koju mora reci meni...bilo da vidi nekoga da se ljubi,,,ili djeteta bez noge ona onda to zamislja da se njoj to dogodilo,,,to joj zasmeta i mora reci meni...primjerice danas se igrala kod svoje najbolje prijateljica..ta malena ima jaci glas,,pa uvjek ispada da se dere...njoj je zasmetalo sto s eona dere i ona to mora reci meni...ako mi ne rece plakat ce i biti potistena..onda ja tu nastupam i pitam ju sto joj je,,,e,,onda ona to kaze i bude joj lakse do sljedece epizode..veceras joj je zasmetalo sto mi mora reci da je vidila djecaka bez noge prije par dana,,ona meni to nebi rekla ali mora inace ju muci...eto otprilike tako...bili smo kod djecje psihologice i psihijatrice koja je zakljucila da ona zeli previse pazn je za sebe posto je jedinica...isli smo na razgovore i bilo je super..nije mi se zalila...no eto,,,opet je pocelo prije par dana...to nije jakog inteziteta,,zasada nema pad koncetracije ni ista slicno,.,,,ali ja sam zabrinuta,,kako joj pomoci..inace je jako prihvacena kod djece,,svaki dan se netko igra tu kod nas...ja i suprug maksimalno dajemo sve od sebe da joj pruzimo sve,,od ljubavi,,,do razgovora,,igre..Brine me to sto je psihologica rkela ukoliko bi s eto pogorsavalo da bi tu dolse tablete...e,,pa ja zelim i hocu uciniti sve da ne dođe do toga jer znam da ona to moze...Sto da radim???hvala vam unaprijed.

Hana Hrpka, prof. psih.

02.02.2012. 13:20

Poštovanje,

Prvo bih vam htjela zahvaliti što ste nam se obratili.

Ako sam dobro shvatila problem je u tome što vaša djevojčica ima misli koje ju uznemiravaju sve dok ih ne podijeli s vama. Naveli ste primjere nekoga kako se ljubi, dječaka bez noge te njezine prijateljice koja glasnije govori. Djeca često traže informacije ili podršku od odraslih kada se susretnu s nečim njima novim, zanimljivim ili što kod njih izaziva emocije. Djeca također ponekad nemaju dovoljno znanja i iskustva da sami prorade nešto što su doživjeli te imaju potrebu to podijeliti s nekim kako bi razumjeli situaciju.

Iako se vama i drugim odraslim situacije koje ste naveli možda čine svakodnevnima i banalnima, vašoj kćeri su iz nekog razloga bile upadljive te je o njima razmišljala neko vrijeme. U dobi u kojoj je vaša kćer roditelji (i nerijetko učitelji) su glavni orijentiri te je sasvim očekivano da će s vama htjeti razgovarati ukoliko ju nešto muči.

Problem može nastati ukoliko se dijete pretjerano uzruja, dulje vrijeme ne može prestati razmišljati o nekim stvarima i nakon što ste razgovarali te ako se to često događa. Jedan od važnih kriterija procjene ozbiljnosti problema jest funkcioniranje osobe koja ga ima. Napisali ste kako je kćer dobra u školi, ima prijatelje i nema poteškoća s koncentracijom što su jako pozitivne stvari i znak da ju njezin problem ne ometa u svakodnevnim aktivnostima.

Jako mi je drago čuti da je stanje bilo bolje nakon što ste bili kod razgovora kod psihologa i psihijatra. S obzirom da su to stručne osobe koje su već upoznate sa situacijom možda ne bi bilo loše njih pitati za savjet što biste mogli učiniti.

Mnogim ljudima terapija lijekovima zvuči drastično i ljudi imaju loše mišljenje o njoj, no ona se u pravilu ne bi trebala koristiti kao jedina terapija tj. osobe koje uzimaju lijekove obično ih uzimaju kako bi im bilo lakše u trenutcima kada su jako uzrujani, no dugoročni rezultati se postižu razgovorima s psihologom i psihijatrom kako bi se osoba sama naučila nositi s problemom bez lijekova.

Važna stvar u rješavanju problema je doznati koja je motivacija u podlozi ponašanja. Vaša kćer možda zaista samo želi više vaše pažnje, te je ovakvo ponašanje naučila kao siguran način da ju dobije. U tom slučaju možda ne bi bilo loše odvojiti više vremena za razgovor s njom, pitati ju što je tog dana radila ili vidjela, saslušati ju, prokomentirati s njom to što joj je zanimljivo i sl. Na taj način djevojčica dobiva pažnju koju treba i ima priliku izraziti svoje misli bez preduvjeta da bude uzrujana kako biste obratili pažnju na nju.

S druge strane moguće je da djevojčicu zaista jako uzrujavaju stvari koje je vidjela i ne zna kako se sama nositi s njima. Tada je važno djevojčicu naučiti tome. Na primjer, u situacijama koje ste naveli, ljudi koji se ljube i dječak bez noge, možete s njom porazgovarati o tome što ona misli o tome zašto se to događa, kada se ljudi tako ponašaju i sl. Tako djevojčica može usvojiti način razmišljanja gdje sama dolazi do različitih zaključaka i sama 'posloži' situaciju tako da ju razumije i ne muči ju.

Situacija u kojoj joj je zasmetalo što joj prijateljica glasnije govori je odličan primjer na kojemu možete razgovarati o tome kako su ljudi različiti te da njihovo ponašanje nije nužno usmjereno na nas. S druge strane možete ju vježbati i zauzimanju za sebe te ju naučiti da ako ju nešto smeta da na lijep način razgovara s osobom koja to radi.

Nekim ljudima, pa tako i djeci, verbaliziranje misli pomaže da ih se strukturira pa tu može pomoći i npr. pisanje dnevnika.

Kao što ste možda primjetili, teško je dati jedan savjet jer kao što sam rekla, bitno je znati što djevojčica traži i dobiva svojim ponašanjem.

Ako problematično ponašanje ovaj puta ustraje važno je ipak se ponovno obratiti psihologu ili psihijatru te se između ostaloga fokusirati na to što vi možete učiniti. Lijekovi su tu ako se situacija pogorša te dosadašnja terapija ne bude funkcionirala, a sami ste rekli da se stanje nakon nje poboljšalo. Razumijem da se lijekovi čine kao velik korak, ali oni su samo pomoćni kotačić u pomaganju Vašoj kćeri.

Kad su u pitanju psihološki problemi djece jako je bitna okolina u kojoj se nalaze, a vidim da ste izrazito motivirani pomoći kćeri što također daje naslutiti dobar ishod cijele situacije.

Hana Hrpka, prof.