|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
18.04.2013. 18:55
Draga Mama,
najprije bih Vam se zahvalila na povjerenju koje ste iskazali svojim javljanjem. Iz Vaše poruke može se vidjeti da ste majka koja reagira na potrebe svoga sina i koja brine o njegovoj dobrobiti. Pohvalila bih i sav trud koji ulažete u njegov odgoj i odrastanje kao i Vaša dosadašnja nastojanja da proniknete do uzroka noćnih mora i to putem razgovora s djetetom. Vjerujem da nije nimalo lako gledati sina u strahu i ne znati kako mu pomoći, a istovremeno, vjerujem i sama biti iscrpljena cijelim događajem što zbog brige, a što zbog neispavanosti.
Koraci koje ste do sada poduzeli su preporučljivi i korisni te za svaku pohvalu, posebno to što ste, kako sam već napisala, sa sinom odlučili o svemu razgovarati i što ste se time još i više zainteresirali za njegov život kako biste shvatili njegove strahove, ali i da biste zajedno s njim mogli pronaći eventualni uzrok tim strahovima i od toga krenuli „dalje“ – krenuli ka oslobađanju od strahova i ponovnom uživanju u vašem međusobnom odnosu.
Što se tiče strahova, pogotovo ovakvih „noćnog“ tipa, oni su u ovoj dobi još u najvećem broju slučajeva normalni dio razvoja i trebali bi proći sami od sebe. No, moguće je da se radi o fazi koja je izazvana nekim vanjskim događajem. U svojoj poruci spomenuli ste da su ti strahovi počeli prije otprilike nekoliko mjeseci. Kada pogledate s odmakom unatrag, je li nešto možda prethodilo pojavi prvog straha? Neki događaj u njegovom životu? Ili možda nešto u Vašoj okolini što je moglo djelovati i na njega, makar indirektno? Bilo bi dobro da o tim mogućim događajima razgovarate sa svojim sinom i da provjerite događa li se nešto u njegovom životu oko čega se jako brine, bilo u školi, bilo u odnosu s prijateljima i slično. U razgovorima koji ne moraju odmah polučiti uspjeh osim neodustajanja važno je da prevladava toplina, podrška i razumijevanje za sina, a po Vašem upitu čini se da toga imate napretek i zbog toga mi je drago.
I u slučajevima kada se radi o samo prolaznoj fazi u dječjem razvoju, razdoblje strahova sa sobom može nositi snažne emocije, iscrpljenja pa čak i osjećaje bespomoćnosti ne samo za dijete nego i za njegove roditelje stoga se u praksi se koriste neke „taktike“ kako bi se djeci i roditeljima olakšalo nošenje s timstrahovima. Međutim, svako dijete je posebno pa nema ni nekakvog apsolutnog recepta, formule čijom bi se primjenom u svakoga djeteta strahovi odagnuli– možda ćete morati isprobati nekoliko različitih načina prije nego otkrijete koji od njih odgovara Vama i Vašem sinu. Vjerujem da ste o nekim „metodama“ već i sami razmišljali ili ih primjenjivali, ali pokušat ću ih kratko u nastavku navesti. Vjerujem i da Vi kao mama svojega dječaka najbolje znate te da znate i najbolji način kako mu pristupiti te ponuđene načine reagiranja možete proširiti ili „modificirati“ u skladu s Vašim željama, mogućnostima te sinovljevim interesima i potrebama.
Jedna od „taktika“ za smanjivanje noćnih strahova je stvaranje rutine ili rituala prije spavanja. Korisnim se pokazalo kada vrijeme odlaska u krevet bude približno isto svaki dan kako bi se smanjila premorenost djeteta zbog kasnog odlaska na spavanje. Što se rituala prije spavanja tiče, možda da pokušate sa, za dijete, opuštajućim aktivnosti poput kupanja/tuširanja, pranja zubi, razgovor o nečemu dobrom što se taj dan dogodilo, zagrljaj i slično, umjesto možda igranja na mobitelu ili surfanja na netu. Na taj način odlazak na spavanje postaje udobno i sigurno iskustvo čime se umanjuje stres, uzbuđenje i svi dojmovi koji su se tijekom cijelog dana nakupili. To zauzvrat može smanjiti mogućnost pojave strahova tijekom noći. Također, bilo bi dobro da se i uspavljuje u vlastitom krevetu kako bi krevet postao sigurno i stalno mjesto za spavanje.
S obzirom na opise koje ste mi ponudili u svojemu upitu, postoji mogućnost je da se radi o problemu ponovnog usnivanja. Riječ je o tome da djeca postanu tjeskobna kad se probude usred noći - preplaše se toga što je u kući sve tiho, svi spavaju i ništa se ne čuje. U takvim situacijama najbolje je dijete opet vratiti na rituale koje ste prošli prije prvog odlaska u krevet. Korisno je cijelo vrijeme razgovarati s njim tihim i umirujućim glasom, ne obuzdavati ga jer ga to može dodatno uznemiriti. Možete ga „tu i tamo“ nježno dodirnuti i dati mu do znanja da ste tu uz njega. Najvažnije od svega, kao i do sada, da na strah gledajte ozbiljno jer on to Vašem sinu i jest te da mu i dalje nastavite biti podrška i pružite mu svoje razumijevanje.
Možda bi bilo uputno i voditi svojevrstan dnevnik spavanja. Bilješke o tome kada je Vaš sin krenuo na spavanje, kada se probudio tijekom noći, je li što sanjao, kada se ponovno probudio ujutro, kako se ujutro osjećao i sl. Također, koliko su strahovi bili učestali u početku, a koliko su učestali sada? Događaju li se oni uvijek u isto vrijeme nakon što Vaš sin zaspi ili ne? Uz to, bilo bi dobro saznati i sadržaje tih snova te čega se Vaš sin konkretno boji i što on misli da se može dogoditi u budućnosti, a čega ga je možda strah. To su sve informacije koje mogu pomoći kako biste bolje razumjeli strahove svoga sina i kako biste mu mogli bolje pomoći – sami ili uz pomoć stručnjaka – psihologa, liječnika ili specijalista za spavanje.
Osvrnula bih se, također, i na to što se Vaš sin ponekad zna zavući u Vaš krevet. Razumljivo je da želite utješiti sina i smanjiti mu strah, no puštanje da prespava s Vama u krevetu moglo bi dovesti do navikavanja ukoliko se to učestalo događa. Dobro bi bilo nježno mu objasniti da je sve u redu i da nema nikakve opasnosti, da je mama u susjednoj sobi ako mu što zatreba te ostati uz njega dok ne bude spreman za nastavak spavanja. Možete se primjerice dogovoriti s njim da vrata njegove sobe ostanu otvorena kako bi se osjećao povezanije s Vama, a samim time i sigurnije; možete ostaviti i upaljeno neko blago svjetlo u njegovoj sobi ili hodniku. U slučaju da je jako uplašen i ne može se smiriti, u redu je da Vi ponekad ostanete s njim dok ne zaspe, bolje nego da ga puštate u svoj krevet, no to također ne biste trebali često činiti jer bi mogao postati ovisan o Vašoj prisutnosti. Vjerujem da bilo kakvo mijenjanje navika, pogotovo kod djeteta, može katkada biti teško, dugotrajno, naporno i iscrpljujuće, kako za dijete, tako i za roditelje, no bitno je postaviti cilj i ne odustati. Na kraju se sve svede na ljubav, toplinu i podršku, a toga, vjerujem, ne nedostaje Vašem dječaku jer mi se činite kao majka koja upravo navedeno pruža svojemu sinu.
I za kraj, preporučam Vam i da nastavite sa sinom razgovarati o njegovim strahovima, ali i o svemu što mu se događa u životu (bez pritisaka i strpljivo, ako u početku tome nije sklon) kako biste i dalje uspostavljali i održavali međusobno povjerenje. Volju i želju za istim ste iskazali i drago mi je vidjeti brižne i tople roditelje usmjerene na osiguravanje dobrobiti svoje dječice.
Ukoliko se poteškoće nastave, ukoliko imate dodatna pitanja ili su Vam potrebne određene informacije možete se također javiti putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00h ili pak e-mail-om na savjet@hrabritelefon.hr. Usluga koju Hrabri telefon nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na www.hrabritelefon.hr/chat. U slučaju dodatnih nedoumica ili potrebe za informacijama uvijek se možete iznova javiti i ovim putem. Također, možete poručiti svome sinu, ako ima potrebu s nekim „sa strane“ anonimno porazgovarati, da nas i on sam nazove na broj 116 111 – to je novi broj savjetodavne linije za djecu Hrabrog telefona.
Ako osjetite potrebu o svemu i uživo popričati sa stručnjakom, kao program Hrabrog telefona u Zagrebu postoji i Savjetovalište za djecu i roditelje na adresi Bože i Nikole Bionde 32, a naručiti se možete na broj telefona 01/ 6117 190. Usluge savjetovališta su besplatne. Ako niste iz Zagreba možete se dodatno javiti s tom informacijom kako bih Vam predložila neko od savjetovališta koje (i ako) postoji u Vašoj blizini.
Kako mi se čini da se uistinu bavite i zanimate za razvoj svojega sina, preporučila bih Vam literaturu koja vam može biti od koristi i pružiti neke smjernice i odgovore na eventualna pitanja. To su primjerice knjige „Odgajam li dobro svoje dijete“ (Buljan Flander, G., Karlović, A.), „Vaše kompetentno dijete“ Jespera Jula i knjiga „Kada nas dijete zabrinjava - uobičajena razdoblja djetinjstva ili ozbiljni problemi?“ autora Rite i Johna Sommers – Flanagan u izdanju Ostvarenja d. o. o… Vjerujem da ćete pronaći nešto što odgovara Vašim interesima i potrebama.
Na kraju bih Vas još jednom pohvalila što brižno nastojite pomoći sinu i olakšati mu nošenje sa strahovima, što je svakako odlika dobrih i angažiranih roditelja. Hvala Vam na Vašem javljanju i povjerenju te se nadam da Vam je ovaj odgovor umanjio određene nedoumice kao i pružio podršku u situaciji u kojoj ste se našli.
Želim Vam puno sreće u odgoju Vašeg sina i nadam se da ćete vrlo brzo prevladati strahove zajedničkim snagama.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
