|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
14.03.2012. 16:25
Draga Mama,
hvala Vam što ste se obratili Hrabrom telefonu za savjet!
Jako mi je drago što mogu primjetiti da su Vam Vaše dijete i njegov pravilan razvoj izuzetno važni, te da pokazujete interes za informiranjem i učenjem kako biste svojoj djevojčici osigurali sve što joj je potrebno da bi jednoga dana izrasla u, kao što i sami kažete, dobru i pametnu odraslu osobu. Čitajući Vaš e-mail, stekla sam dojam da ste pomalo zbunjeni, preplašeni i zabrinuti za svoje dijete, te nesigurni u svoje odgojne postupke. Vjerujem da ste i vrlo umorni jer situacije koje ste opisali često zamaraju i opterećuju mlade roditelje.
Vrlo se često događa da roditelje iznenade, zbune, pa čak i frustriraju postupci i ponašanja njihove djece, stoga je Vaša reakcija na čest i nekontroliran plač Vaše djevojčice razumljiva. No, na sreću, nemate razloga za preveliku brigu, jer je tip ponašanja koji opisujete očekivan i učestalo se javlja kod vršnjaka Vaše bebe.
Krenimo redom. Komunikacija (ponajprije ona verbalna) je temelj svakog odnosa, pa tako i onoga između roditelja i djeteta. No, kao što svi znamo, bebe ne mogu govoriti. Stoga one, kada nam nešto žele poručiti, reći ili nas na nešto upozoriti, plaču. Plač jednostavno predstavlja njihovo sredstvo komunikacije. Slažem se s Vašom tvrdnjom da dijete plače zato što nešto treba. Naravno, pritom je osnovna zadaća roditelja otkriti što dijete pokušava reći te zadovoljiti njegovu potrebu. Osim što plaču kad su gladne, žedne ili im smeta mokra, uprljana pelena, bebe često "glasno negoduju" zato što su umorne, nervozne zbog izbijanja zubića ili bolesti. Nadalje, ukoliko plač nije uzrokovao neki od nabrojanih razloga tjelesne prirode, vrlo se vjerojatno radi o emocionalnom uzroku. Primjerice, neka se djeca boje zvuka usisavača ili im je, pak, izuzetno mrsko svlačenje odjeće preko glave. Iako se odraslima takvi strahovi mogu činiti posve besmislenima, oni bi trebali osigurati djeci što rijeđe susretanje s takvim izvorima straha sve dok djeca ne sazriju i jednostavno ih "prerastu". Nadalje, tijekom druge polovice prve godine života, djeca razvijaju brojna predviđanja o ljudima i svom dnevnom životu. Kada se ovim stečenim i uvriježenim predviđanjima nešto suprotstavi, dijete će se prestrašiti i zaplakati. Na primjer, beba kroz vrijeme stiče naviku da joj ujutro, kada se probudi, prilazi majka ili otac, zatim ju pozdravi i podiže iz krevetića. Ukoliko u sobu uđe netko posve nepoznat u želji da obavi jutarnju rutinu, djetetovo predviđanje neće se ispuniti, pa će ono od straha zaplakati. Čak i neke tipično "dječje" aktivnosti (npr. ljuljanje na ljuljačci) mogu u prvom sustretu kod djeteta izazvati iznenađenje i plač.
Ipak, prema informacijama koje ste naveli u svom e-mailu, vrlo vjerojatno je najznačajniji uzrok učestalog plača Vaše bebe razvojni fenomen kojeg ću Vam kroz slijedeće redove pokušati predstaviti i približiti.
Naime, u razdoblji između šest i osam mjeseci većina beba počinje iskazivati separacijsku anksioznost ili tjeskobu od odvajanja. Ona označava uznemirenost koja se javlja kada osoba u koju je dijete počelo imati povjerenja (najčešće majka) odlazi i nestaje iz vidokruga djeteta. Tijekom druge polovice prve godine djetetova života privrženost prema majci, započeta elementarnim raspoznavanjem "mojih" od "ostalih" ljudi, prerast će s njegove strane u ljubav. Dakle, dijete Vas je upoznalo i zavoljelo više nego ikog drugog i sada Vas želi cijelo vrijeme samo za sebe. Ne želi Vas dijeliti ni sa kim, niti Vam dopušta da vrijeme i pažnju posvećujete ikome ili ičemu drugom. Najvjerojatnije ste na početku ove razvojne faze većinu znakova djetetove privrženosti doživljavali pozitivnima. Vaša je djevojčica svima bila umiljata i mila, ali Vama najviše. Najširi osmjesi, najdulji "razgovori" i prve "pjesmice" bili su namjenjeni upravo Vama. No, sada se počela javljati i negativna strana tog zadovoljstva. Postali ste joj toliko važni da joj svo vrijeme koje provodi budna morate biti na vidiku. Vama se može činiti posve besmislenim što Vaša djevojčica plače zato što ste otišli samo do kuhinje, ili do vješalice za rublje. No, dijete koje Vas je izgubilo iz vida, situaciju doživljava posve drugačije. Vi ste centar njezina svijeta; najiscrpniji izvor znanja o stvarima, ljudima, svemu što je okružuje, pa i o njoj samoj. Ona je, s druge strane, još uvijek vrlo bespomoćna i jako ovisna o Vama. Važno je da imate na umu kako, kada se udaljite od nje, Vi znate kamo ste otišli i koliko dugo ćete se tamo zadržati, ali ona to ne zna. Takvo je razmišljanje za nju još preteško, a proći će još dosta vremena prije no što nauči da ćete se uvijek vratiti, ma kamo otišli. Bilo bi dobro da promislite o tome vidi li Vas djevojčica dok je vozite u kolicima ili dok sjedi u auto sjedalici, jer upravo to što možda ne zna gdje ste može predstavljati uzrok njezina plača. Svakako se nemojte prestati odazivati na njezin plač, jer će takvo Vaše ponašanje još više uznemiriti dijete. Također, pokušate li se, dok je zabavljena igrom, kradom izvući iz prostorije, sve će se rijeđe uspijevati samostalno zabaviti igrom jer će sve pomnije pratiti i motriti Vaše kretanje. Iz svega navedenog logično slijedi činjenica kako bi bilo jako dobro kada biste se trudili biti što dostupniji, zapravo što "vidljiviji" svojoj djevojčici. Olakšajte si, posjednite malenu u sjedalicu i stavite ju negdje gdje može vidjeti sve što Vi radite. Za to vrijeme Vi možete kuhati, glačati ili raditi nešto treće, ali istovremeno i pričati s njom, pjevati joj.
Naravno, postoje situacije u kojima svoju bebu morate nakratko napustiti. U takvim se situacijama možete poslužiti frazom koju ćete uvijek koristiti da nagovjestite svoj odlazak (npr. "Mama će se brzo vratiti." , kao i povratak (npr. "Evo me opet!". Vaša će kći s vremenom naučiti što se događa kada koristite ove fraze te je Vaši odlasci i dolasci neće toliko iznenađivati, a upravo će joj pružena predvidljivost i dosljednost omogućiti da mirnije "prebrodi" Vaše odsustvo. Nadalje, bilo bi korisno kada biste dijete nastojali naviknuti da se osim Vas o njoj brine barem još jedna osoba. Iz Vašeg sam e-maila naslutila da imate tu drugu osobu. Ta "dopunjujuća polovica" važna je zbog Vas samih, kako biste se mogli odmoriti, predahnuti, učiniti nešto za sebe. Ta bi osoba mogla "uskočiti" u situacijama kada ste ljuti, isfrustrirani ili jednostavno umorni. Svakako izbjegavajte tješiti malenu kada ste u takvom stanju, jer će Vam biti izuzetno teško smiriti je onda kada ste i sami uznemireni. U svakom slučaju, ne očajavajte. Kao i svaka druga razvojna faza, i ova će proći. Temelj ove faze – strah, tj. tjeskoba praćena plačem – najprije će nestati kod djece koja imaju najmanje povoda za njih. Stoga, osluškujte svoje dijete; ono Vas zasigurno često mimikom i "pričanjem" često upozorava da nešto nije u redu i da će uskoro zaplakati. Budete li reagirali na te nagovještaje, koji su doduše teže uočljivi od plača, manje će plakati. Nadalje, bebe jako vole osjećaj sigurnosti u majčinim rukama. Ne ustručavajte se priuštiti malenoj to zadovoljstvo sada jer će ga uskoro prerasti, a Vama će biti sve teže "uloviti" ju.
Posebno bih se osvrnula na vrlo važan fenomen koji ste spomenuli – razmaženost. Naime, da bi dijete postalo razmaženo, da bi iskazivalo inat, prkos, bezbroj želja (npr. trčati po cesti) koje ne predstavljaju ujedno i potrebe (npr. potreba za kretanjem, igrom, ali i sigurnošću), ono treba doseći određen stupanj kognitivnog razvoja. Ali, ništa od navedenog beba ne može jer još nije dosegnula dovoljnu intelektualnu zrelost. Ona jednostavno osjeća potrebu za nečim i to izražava. Njezin mozak nije dovoljno razvijen da bi mogao stvoriti složene planove i zamisli kao što je: "Jučer su mi to dopustili i želim to danas ponovno učiniti, pa ću pokušati...". Zbog toga, kada kažemo da se bebe ne može razmaziti, ne mislimo na to da su djeca po prirodi dobra, nego samo nisu dovoljno odrasla niti dovoljno intelektualno zrela da bi se mogla razmaziti. Stoga nemojte koristiti principe, poput "što više tražiš, manje ćeš dobiti". Primjenom takvih principa uzrokujemo višestruke gubitke, kako za dijete, tako i za roditelje. Dijete nije dobilo ono što treba ili je dobilo nakon dugog odlaganja, kada je već izgubilo svaku nadu – na taj način potičemo dijete da postane nemirnije, plačljivije, nervoznije, pa je i roditeljima teže utješiti ga.
U ovom razdoblju dijete pomoću plača pokušava komunicirati s roditeljima i prenijeti im poruke o tome što mu je potrebno. Ponekad se radi o gladi, ponekad dijete osjeća bol ili neugodu ili mu je samo potrebna utjeha, malo maženja i nježnosti. Spremnim odgovaranjem na djetetov plač pokazujete mu da ga čujete, da ste uvijek ovdje za njega i da ste spremni pružiti mu ono što treba. Smirivanjem i tješenjem djeteta dajete mu ono što mu je potrebno da bi se on s vremenom naučio sam smiriti. Osim toga, time učvršćujete i njegova očekivanja o svijetu oko sebe u kasnijem životu. Stvarate podlogu za uvjerenje da je svijet sigurno mjesto, gdje postoje oni koji će biti uz njega kada mu to bude potrebno te da je on vrijedna osoba koja to i zaslužuje.
Roditeljstvo sa sobom donosi mnoge trenutke nesigurnosti u vlastite postupke. Istovremeno, roditelje motivira snažna želja da tom predivnom malom biću koje u potpunosti ovisi o njima pruže samo ono najbolje. Ako u bilo kojem trenutku osjetite potrebu, odgovore na sve Vaše nedoumice i pitanja možete potražiti i u Savjetovalištu za djecu i roditelje Hrabrog telefona. U savjetovalištu rade stručnjaci educirani za rad s djecom, koji kroz besplatno savjetovanje i grupe za roditelje roditeljima nastoje osigurati podršku u trenucima kada im je potrebna. Savjetovalište se nalazi na adresi Bože i Nikole Bionde 32, a naručiti se možete na broj telefona 01/ 6117 190.
Također, predlažem Vam da, ukoliko želite dodatno poraditi na komunikaciji sa svojom djevojčicom, proučite mogućnosti koje pruža znakovni jezik za bebe. Naime, uporabom znakovnog jezika djetetu se pruža jedinstvena mogućnost da podijeli svoj doživljaj svijeta oko sebe sa svojim najbližima, dok roditelji uživaju postajući svjesni mnoštva stvari koje se odvijaju u toj maloj glavici. Više informacija možete pronaći na Internet stranici http://www.babysigns.hr/.
Ako imate dodatna pitanja ili želite porazgovarati o onome što Vas muči, možete nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800. Također, Hrabri telefon ima i mogućnost chata na www.hrabritelefon.hr/chat, svakim radnim danom od 15 do 18 sati, a podršku možete potražiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.
I, za kraj, uživajte u svojoj bebi, u svakom osmijehu, puzanju, nestašlucima. Grlite ju, pjevajte joj, plešite s njom, pričajte joj, pokazujte joj što sve možete raditi s predmetima i vlastitim ručicama.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
