Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


zajedničko spavanje


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

bfbranka

16.01.2012. 17:25

Poštovani, imam sina od 6 godina(ove godine u 9 mjesecu je prvašić!) i od kad je bio beba imali smo problema sa zaspivanjem. Trenutačni problem je što on još uvijek spava sa suprugom i sa mnom u krevetu! Moram priznati da mi to pretjerano niti ne smeta, ali ne bi htjela djetetu činiti nešto što mu za njegov razvoj i samostalnost neće biti u redu. Navečer kad treba u krevet, on obavezno čeka mene za spavanje, moramo zajedno leći. Ako se probudi i vidi da me nema, doziva me. Ima svoju sobu, ponekad se desi da zaspe i u svom krevetu, ali se u toku noći obavezno preseli kod nas. Jako je maženo i paženo dijete i ne želim mu ništa nametati na silu, ali bojim se da ta pretjerana privrženost nije dobra za njegov razvoj i osamostaljivanje.
Hvala unaprijed na pomoći i odgovoru.

Hana Hrpka, prof. psih.

20.01.2012. 18:10

Poštovana mama,

najprije bih Vam se zahvalila što ste se obratili ovim putem za pomoć.

Pitanje spavanja djeteta s roditeljima u krevetu je u posljednje vrijeme prostor mnogih rasprava. Suprotstavljene strane navode raznorazne pozitivne i negativne ishode zajedničkog spavanja. Takvo mnoštvo informacija i različitih mišljenja mogu dovesti do zbunjenosti i sumnje u vlastite postupke. Vjerujem da i Vama takvi osjećaji nisu strani. No, s obzirom na to što ste napisali te sama odluka da se obratite nekome za pomoć jest hvalevrijedna i govori o tome da ste uistinu brižna majka te da želite najbolje za svog sina. Nažalost, jedini zaključak do kojeg se moglo doći jest da univerzalno ispravnog odgovora nema. Sve se svodi na to da ukoliko Vi i Vaš muž smatrate da Vaš sin profitira od zajedničkog spavanja onda je to sasvim u redu i nemate razloga za brigu. I sami ste napisali da to Vas pretjerano i ne smeta, no da ne želite učiniti nešto što mu za njegov razvoj i samostalnost neće biti u redu. Naime, ukoliko se radi samo o zajedničkom spavanju ono samo po sebi neće nužno negativno utjecati na njegovo osamostaljivanje. Ono što je specifično za Vašu situaciju jest da će dječak uskoro krenuti u prvi razred. Polazak u prvi razred velika je promjena i važno je da se dijete osjeća dovoljno samostalno i samopouzdano da bi se prilagodio novom okruženju i ljudima oko sebe. Stoga je bitno istražiti razloge njegove velike potrebe za spavanjem s vama, odnosno averzije prema spavanju u svojoj sobi. O čemu razmišlja kada ide sam spavati ili kada se usred noći probudi, a Vas nema. Čega se boji? Sanja li ružne snove? Što on kaže o tome? Tek kada otkrijete izvore te intenzivne potrebe moći ćete razumjeti Vašeg sina, a potom i pregovarati o spavanju u vlastitoj sobi.

Kada dođe vrijeme za to jako je važno da takvu veliku promjenu uvodite polako i postepeno. Prvi put možete zajedno spavati u njegovoj sobi, potom se možete dogovoriti da ćete ostati s njim dok on ne zaspi. Zamolite ga da pokuša odspavati samo jednu noć sam u svojem krevetu i obećajte da ćete ga dočekati ujutro u njegovoj sobi kada se probudi i da ćete pričati o tome kako mu je bilo. Možete ostaviti vrata njegove sobe otvorena i upaljeno svjetlo izvan sobe kako bi se osjećao sigurnije. Za početak nije nužno da on svaku noć obavezno spava u svom krevetu. Vjerojatno će se desiti da će se premjestiti k vama. Nemojte brinuti zbog toga, ali budite uporni. Probajte razgovarati što više. Pokažite interes za ono što ima za reći, pohvalite ga za svaki (i najmanji) napredak i potrudite se ne omalovažavati ga, tj. pokažite razumijevanje za njegove razloge spavanja s vama.
Nadalje, ono što me zanima, a jako je bitno, jest kako se Vaš sin ponaša u ostalim situacijama odvojenosti od vas? Radi li se ovdje samo o spavanju ili o separaciji općenito? Kako to izgleda kada tate i mame nema? Iz napisanog nisam uspjela dobiti informaciju o tome ide li Vaš sin u vrtić? Što odgojiteljice kažu o njegovom ponašanju tamo?

Mjesto gdje dijete spava vrlo vjerojatno neće negativno djelovati na razvoj njegove samostalnosti ukoliko je na ostalim područjima stvorena atmosfera koja kontinuirano potiče djetetov trud, inicijativu, slobodno izražavanje ideja i ovladavanje novim vještinama i rješavanja problema. Bitno je ono što činite preko dana i kakav je vaš odnos općenito. Potrebno je što više hrabriti dijete, pohvaliti ono što je dobro učinilo i poticati samostalan rad. Nije preporučljivo obavljati radnje umjesto djeteta ukoliko znamo da ono to može izvesti. Na taj način šaljemo poruku da ono to ne zna i ne može te se na kraju može osjećati nesposobno i manje vrijedno. Trebalo bi objasniti djetetu da nije bitno ukoliko nešto krivo učini ili pogriješi već da se treba truditi te da će na taj način naučiti i slijedeći put to napraviti onako kako želi.

Ukoliko i dalje budete imali nekih pitanja ili jednostavno budete trebali podršku i toplu riječ utjehe, slobodno se i javite na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00h ili nam se obratite e-mail-om savjet@hrabritelefon.hr. Nova usluga koju Hrabri telefon nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na web stranici www.hrabritelefon.hr.

Ako osjetite potrebu o svemu i uživo popričati sa stručnjakom, kao program Hrabrog telefona u Zagrebu postoji i Savjetovalište za djecu i roditelje na adresi Bože i Nikole Bionde 32, a naručiti se možete na broj telefona 01/ 6117 190. Usluge savjetovališta su besplatne.

Svi Vaši osjećaji i razmišljanja, kao i osjećaji i potrebe Vašeg sina jesu normalni te je potrebno imati mnogo strpljenja i razumijevanja. Vidim da ste brižna majka i vjerujem da ćete zajedno uspjeti riješiti prepreke koje Vam se nađu na putu.

Želim Vam puno sreće!

Lijep pozdrav!

Hana Hrpka, prof.

NattAlly5

19.02.2012. 06:40

Postovana,ja bi se samo nadovezala na prethodnu temu.Ja imam curicu od 6.god.na jesen krece u skolu,isto spava sa mnom i muzem,ima svoju sobu ali i jos dvije sestre koje isto tu spavaju, starija ima 10.god.srednja 7.i najmlada o kojoj govorim 6.Ona ode sa njima spavati znaci sve tri idu u isto vrijeme u krevet,nakon nekog vremena kad njihov ajmo to tako nazvati nocni mali razgovori zavrse,a to traje otprilike pola sata,nekad vise nekad manje,malena dode k meni.Dali mi vi mozete malo to pojasniti,jer u sobi nije sama.Unaprijed hvala.

Hana Hrpka, prof. psih.

24.02.2012. 12:05

Poštovana mama,

prvo bih Vas htjela pohvaliti što brinete o svojoj kćeri i što ste odlučili potražiti savjet i pomoć. Ako sam dobro razumjela, zbunjuje Vas ponašanje Vaše šestogodišnje djevojčice koja krene spavati s dvije starije sestre, ali se, kad one zaspu, premjesti k Vama u krevet. Da bismo mogli shvatiti razloge zbog kojih ona želi spavati s Vama, potrebno je promotriti situaciju iz perspektive Vaše djevojčice. Pokušajte razmisliti kada je takvo ponašanje započelo i možete li ga povezati s nekim događajem u djetetovoj okolini ili nečime što je djevojčica doživjela? Promjene u djetetovoj okolini, čak i one koje se nama odraslima možda ne čine značajnima, mogu utjecati na dijete i potaknuti određene strahove. Tada dijete može potražiti zaštitu i toplinu njemu najbližih osoba. Naveli ste da Vas zbunjuje što dolazi u Vaš krevet iako u sobi nije sama, no mama je ipak mama. Pokušajte se sjetiti kakav je bio san djevojčice kada je počela tražiti Vašu blizinu, je li imala noćne more ili se budila noću? Osim toga, kako ste Vi reagirali na njen dolazak? Čini se da je djevojčica stvorila određenu naviku pri uspavljivanju, a razmišljanje o ovim pitanjima Vam mogu pomoći u procjeni što ju je potaknulo.

Jeste li do sada razgovarali s djevojčicom o toj temi? Pokušajte porazgovarati s njome o tome zašto više voli spavati s Vama, postoji li možda nešto što je plaši kada spava sama? Može Vam i pokušati nacrtati kako to izgleda kada pokuša spavati u svojoj sobi, a kako je kad spava s Vama. Porazgovarajte o tome što je nacrtala i neka Vam pokuša ispričati u koja je razlika između crteža. Važno je vidjeti potječe li njena potreba za spavanjem u Vašem krevetu iz nekog straha ili neisgurnosti, ili djevojčica jednostavno uživa u Vašoj blizini i maženju. Razmislite kako se inače ponaša, pokazuje li često potrebu za Vašom blizinom i maženjem ili se to događa pretežno u situacijama kada traži Vašu zaštitu.

Niste naveli jeste li već pokušali učiniti nešto da dijete ostane spavati u svojoj sobi. U prethodnom odgovoru možete vidjeti nekoliko privremenih prilagodbi koje djevojčici mogu olakšati taj prijelaz, npr. spavanje s djetetom u njegovoj sobi, čekanje da dijete zaspi uz obećanje da ćete biti kraj njega kad se probudi, upaljeno svijetlo u sobi, otvorena vrata sobe ili spavanje djeteta u Vašoj sobi, no na vlastitom krevetu. Ako je u podlozi spavanja djevojčice u Vašem krevetu strah ili nesigurnost, važno je porazgovarati s njom o tome, vidjeti čega se boji i zašto. Ako se radi o traženju bliskosti, tijekom procesa privikavanja na spavanje u svom krevetu važno je djevočici pružati mnogo bliskosti kroz dan kako se ne bi osjećala odbačeno kada od nje tražite da ostane u svom krevetu. Također, možete joj objasniti da je i dalje volite i uživate u njenoj blizini, ali da je ona velika djevojčica i da je vrijeme da počne spavati sama, kao i njene sestre.

Osim toga, voljela bih da razmislite i o tome koliko Vama odgovara njena blizina. Svi mi uživamo u trenucima bliskosti s našom djecom zbog čega ponekad i prešutno odobravamo ponašanja kao što je djetetovo ulaženje u bračni krevet, podupirući na taj način njegov izbor. Zabrinutost se obično javlja kasnije, potaknuta pitanjem samostalnosti djeteta ili utjecaja na brak roditelja.

Prema Vašem upitu nisam u potpunosti shvatila jeste usmjereni na razloge u pozadini ponašanja Vaše djevojčice ili ste, poput mame na čiji ste se upit nadovezali, zabrinuti za samostalnost djevojčice.

Što se tice problema spavanja djece s roditeljima različita istraživanja pokazala su različite stvari. Postoje dokazi i za to da je bolje da dijete spava samo od samog početka s ciljem osamostaljenja u budućnosti i zdravijeg braka roditelja, no postoje i dokazi da je bolje da dijete spava s roditeljima koji mu pružaju sigurnost, nježnost i priliku da odluči kad je samo spremno na osamostaljivanje. Točan odgovor za ovu situaciju ne postoji, no najbliži tomu je pratiti individualni razvoj djeteta, a iz Vašeg upita se vidi da vi to činite na vrlo brižan način i da ste dobra majka. Za početak potrebno je prepoznati kako izgleda normalna razvojna težnja prema autonomiji i samostalnosti djeteta. Drugi je korak sposobnost (i spremnost) roditelja podržati i potaknuti takvu težnju kod djeteta.

Ako se zabrinuti zbog razvoja njene samostalnosti, voljela bih da razmislite o još nekim pitanjima koja su dosta važna za ovu temu. Primjerice, kako se Vaša kćer ponaša u drugim situacijama koje zahtijevaju neki oblik samostalnosti (npr. socijalne interakcije s drugom djecom, izvršavanje nekih zadataka, odlazak u vrtić)?

U konačnici, kako rastu, djeca stječu nove vještine, potrebne za odrastanje u samostalne i neovisne ljude, ali samo ako su im osnovne potrebe za ljubavlju, fizičkim dodirom, sigurnošću i bliskošću adekvatno zadovoljene. Stoga je najvažnije poštovati razvojni ritam i speficične potrebe svakog djeteta kao zasebne osobe kako bi djeca mogla izrasti u zdrave, sretne i samopouzdane odrasle osobe.

Ukoliko i dalje budete imali nekih pitanja ili jednostavno budete trebali podršku, slobodno se i javite na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 sati ili nam se obratite e-mail-om savjet@hrabritelefon.hr. Nova usluga koju Hrabri telefon nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00 sati na web stranici www.hrabritelefon.hr.

Nažalost, s obzirom na nama dostupne informacije vrlo je teško dati jednostavan odgovor na Vaše pitanje. Vi najbolje poznajete svoje dijete i vjerujem da Vas naš odgovor može potaknuti da sami proniknete u ponašanje Vaše djevojčice. Želim Vam puno sreće i zadovoljstva u daljnjem odgoju.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

smisna

06.03.2012. 14:45

Postovna ,
Imam pitanje vezano za zajednicno spavanje. Naime , moj sin ima 4 godine, ima svoju sobu vec godinu dana. Vecinu vremena ide spavati u svoju sobu, ali kako je prosle godine krenio u vrtic bio je stalno bolestan, i cesto imao visoke temprature, te bi tada spavo s nama u sobi. Tako da bi uvijek nakon tog spavanja u nasoj sobi bilo privikavanje opet na njegovu sobu. Dakle ove godine situacija sa zdravljem je bolja ali imamo sljedeci problem, on navecer zaspe u svoj krevet , imamo ritual citanje price, i onda bi ostali s njim dok zaspe, sada to pokusavao promjenit te nakon price se pozdravimo i on ostane sam dok zaspe. Nekad zaspe ali nekad kaze da se boji i pocne plakat. Druga stvar koju neznam kako rijesit je ta da se on tokom nocu uvijek premjesti u nas krevet. Meni i suprugu to nesmeta , jer naravno da volim ga osjetiti tokom noci kad dode, ali neznam jel to ima utjecaja na njega, i kako zapravo rijesit taj strah od spavanja u svojoj sobi. Također bitno za napomenit je šok s kojim sam mozda trebala pocet svoju pricu,koji je dozivio prije godinu dana kad bi bio u bake i djeda, i zakljucao se u wc, i bio je unutra nekih sat vremena kod ga nisu uspjeli otvorit, to je njemu naravno bio veliki šok i od tada npr imamo problem s njim da ostane sam u nekoj prostoriji, cak i u stanu ako smo svi u njemu a nevidi nas, odjednom ga uhvati panika pa nas pocene trazit da vidi gdje smo i takoder npr ako je u autu i ako samo na tren izademo iz auta a da on ostane sam, a budemo ispred auta da nas vidi, odma pokusava izac i pocne panicarit. Inace sve drugo je ok u njegovom ponasanju i odnosu sa drugima, bez problema ostane prespavat kod babe i djeda, i takoder u vrticu nema problema. Eto nadam se da sam vam navela sve potrebne informacije, kako biste mi mogli pomoci, hvala unaprijed.

Hana Hrpka, prof. psih.

14.03.2012. 16:25

Poštovana,

najprije zahvaljujem Vam što ste se obratili ovim putem za pomoć.

Željela bih istaknuti kako je svakako pohvalno što ste pokušali od rane dobi učiti dijete samostalnosti, ali također razumijem Vašu zabrinutost zbog straha koje vaš sin proživljava od spavanja u vlastitoj sobi. Mnoga djeca imaju problema s tim da spavaju u drugoj sobi i samo po sebi je to veliki šok za njih jer se odvajaju od roditelja i uče vlastitoj samostalnosti, ali to je prirodan proces koji prolaze sva djeca.

I sami ste svjesni da je ovaj proces kod Vašeg dječaka otežan iskustvom koje je doživio prije godinu dana. To je jedan od razloga zbog kojih se Vaš sin osjeća nesigurnije i zbog kojeg mu je važno da osjeti Vašu podršku i zaštitu.

S obzirom na to da se u ostalim upitima radi o djeci koja su redom starija od Vašeg dječaka, još uvijek nema pretjeranog razloga za brigu ukoliko dijete dođe tijekom noći spavati kod Vas. Rekli ste da Vama i Vašem mužu to zasada ne predstavlja problem. Ukoliko se radi samo o zajedničkom spavanju ono samo po sebi neće nužno negativno utjecati na njegovo osamostaljivanje ukoliko je na ostalim područjima stvorena atmosfera u kojoj dijete osjeća slobodu i sigurnost kao i poticaj da ovlada novim vještinama rješavanja problema. Pozitivno je, kako ste naveli, da je spavanje trenutno jedino područje oko kojih imate poteškoća sa sinom, da mu je u vrtiću dobro i da nema problema u odvajanju od roditelja kada treba prespavati kod bake i djeda. Niste spomenuli, moraju li baka i djed također spavati s njim ili tamo spava u odvojenoj sobi?

Kada se Vaš dječak zaključao u kupaonicu jako se preplašio. Situacija koja je iz perspektive odrasle osobe relativno bezazlena i zahtijeva tek malo strpljenja i snalažljivosti, u očima trogodišnjeg djeteta izgleda potpuno zastrašujuće. U takvim situacijama prirodno je da se dijete okreće roditelju tražeći zaštitu i nježnost, no Vaš dječak to nije mogao, što je dodatno pojačalo paniku. Iako je to iskustvo sada već daleko iza njega, u sličnim situacijama ponovno se javljaju osjećaji i misli koje je tada doživio. Naveli ste da se problem javlja kada ostane sam u nekoj prostoriji ili u autu, ali i ako ste u stanu, a on Vas ne može vidjeti. Vaš dječak je naučio da su takve situacije za njega ugrožavajuće te pri susretu s njima ponovno proživljava neugodne osjećaje. Kada se nečega bojimo, normalno je da takve situacije izbjegavamo i da tražimo zaštitu najbližih, što dovodi do poteškoća sa samostalnim usnivanjem koje opisujete.

Postoji niz načina na koji dječaku možete pomoći u prevladavanju njegovog straha i privikavanju na samostalno spavanje. Iz Vašeg upita vidljivo je da brižno pratite njegove potrebe i osjećaje te da već u ovom trenutku činite mnogo.

Dijete je dosad svaki put dolazilo k Vama u krevet kada se osjećalo nesigurno (kada je bilo bolesno, kada se bojalo i sl.). Dobro je onda u tim trenutcima ispitati o čemu razmišlja kada ide sam spavati ili kada se usred noći probudi, a Vas nema, je li nešto ružno sanjao i pokušati umiriti njegov strah, reći da ste Vi odmah u susjednoj sobi i da pokuša barem jednu noć provesti u svom krevetu te da jedva čekate da Vam sutra prepriča kako mu je bilo. Ukoliko se to dogodi, svakako ga pohvalite za hrabrost. Za početak nije nužno da svaku noć obavezno spava u svom krevetu, ali kada odspava - pohvalite ga i razgovarajte ujutro o tome, što je sanjao i sl. Ako ima svoju plišanu igračku koju voli i s kojom spava, potaknite ga da se brine o njoj, da ju zagrli ukoliko „medvjedić loše sanja ili bude nemiran u snu“ jer se na taj način Vaš sin uči kako se nositi s vlastitim strahom - da ga ne doživi tako strašnim, ali da se on pritom osjeti važnim jer je nekome „pomogao“. Time se također uči i samostalnosti i brižnosti.
Puno toga ste već postigli. Dječak najprije uopće nije htio spavati u sobi, s vremenom se to promijenilo. Kasnije je mogao zaspati vlastitoj sobi, ali uz Vašu prisutnost, a sada se već događa da može zaspati i bez Vaše prisutnosti. To je jako pohvalno za Vas (jer ste uočili koliko je važno ići s djetetom korak po korak), ali i za Vašeg sina (jer se ipak prilagođava novim situacijama i on se polako oslobađa nesigurnosti). Vaši napori ne moraju svaki puta dovesti do uspjeha, ali su promjene itekako vidljive.

Važno je ići strpljivo, što mi se čini da svakako i idete sa svojim sinom te nagrađivati i najmanje uspjehe. Kako vrijeme odmiče i dijete bude osjećalo sigurnost koju mu kontinuirano pružate, ti se strahovi mogu povući i sami od sebe.

U slučaju da ovo ponašanje ustraje i da se Vaša zabrinutost nastavi, sa svim svojim dvojbama i nedoumicama možete se obratiti i psihologu koji Vam može pomoći u tome da Vaš dječak prevlada svoj strah. Ako dolazite iz područja grada Zagreba, toplo Vam preporučamo Savjetovalište za djecu i roditelje u Borovju. Radi se o programu Hrabrog telefona u sklopu kojeg educirani stručnjaci pružaju podršku roditeljima i njihovoj djeci kroz usluge savjetovanja i grupa za roditelje. Nalazi se na adresi Bože i Nikole Bionde 32, a najaviti se možete na broj telefona 01/ 6117 190. Usluge savjetovališta su besplatne.

Ukoliko i dalje budete imali nekih pitanja ili jednostavno budete željeli s nekime porazgovarati, slobodno se javite i na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 sati ili nam se obratite e-mailom savjet@hrabritelefon.hr. Usluga koju Hrabri telefon također nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00 sati na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat.

Želim Vam puno sreće i uvjerena sam da ćete uz strpljivost i pažljivo praćenje djetetovih osjećaja i potreba koje ste do sada pokazali uskoro uspjeti prevladati ovaj roditeljski izazov.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

smisna

27.03.2012. 16:50

Poštovana Hana
puno vam hvala na vasem opsežnom odgovoru, prvenstveno sto u vase obracanje nama roditeljima unosite veliko razumjevanje i postovanje, a drugo sto nam dajte potrebne savjete.