|
Autor
|
Poruka
|
|
Ivana 15
|
27.10.2008. 21:15
Opet sam bila u Kukuljevićevu. U ponedjeljak sam popila 30-tak tbl tako da u utorak nisam bila otpuštena... Danas sam otpuštena i to uz potpis majke... Možda nije pametno da sam izašla, ali ne mogu više ni tako, ne mogu nikako. stalno razmišljam o suicidu, a ne želim da moji roditelji odgovaraju zbog toga. Odlučila sam se ispisati iz škole. Ne znam koliko je to pametno i da li to trebam učiniti... Što mi vi predlažete?
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
28.10.2008. 16:05
Draga Ivana,
moram ti reći da sam osjetila tugu pročitavši tvoj zadnji post. Vjerujem da ti nije lako boriti se sa pritiskom u školi, tatinim alkoholizmom te mislima o suicidu, ali ukoliko radiš tako drastične stvari samoj sebi, sav tvoj trud nema smisla (odlasci kod psihijatra, centar za socijalnu skrb...).
Kada kažeš da ne želiš da tvoji roditelji odgovaraju zbog toga, na što točno misliš? Zbilja, roditelji jesu odgovorni za tebe i tvoju dobrobit, trebaju ti osigurati sigurnu okolinu, adekvatne životne uvjete, ljubav i druge osnovne uvjete za život. Tako se tvoja majka treba brinuti da se tvoj tata liječi od alkohola te da ti zajedno osiguraju bolju obiteljsku atmosferu. No, i ti u ovoj situaciji trebaš dati svoj doprinos. Sav trud drugih neće moći toliko promijeniti tvoje stanje ukoliko ti sama ne shvatiš da se moraš boriti da ti bude bolje. Predoziranje tabletama nije dobar primjer rada na sebi.
Što se tiče škole, nikako ne trebaš odustajati. Ukoliko želiš zadovoljno živjeti i ostvariti jedan ispunjen život, potrebno je školovati se da bi radila što voliš. Pretpostavljam da će ti biti teže naći zadovoljavajuće poslove ukoliko ne završiš srednju školu. Vjerojatno ćeš se u takvoj situaciji još više loše osjećati i biti nezadovoljna sa životom.
Već si u prošloj godini dokazala koliko si uspješna u savladavanju gradiva i to u vrlo kratkom vremenu, pa ne vidim razloga zašto to ne bi bio slučaj i ove godine. Sjećaš se da si bila zadovoljna sama sa sobom kada si dobivala odlične ocjene? Možda ti to može biti motivacija za daljnji rad.
Razmisli o tome.
Hrabri telefon
|
|
Ivana 15
|
11.11.2008. 15:20
Bila sam opet u Kukuljevićevoj, ali na zahtjev roditelja puštena sam van... Doktorica je željela da idem u Lopaču pa da bi me moji izvukli tražili su da me otpuste...Od sad ću ići kod psihijatrice Marije Baščan u Poliklinuku za zaštitu djece grada Zagreba... Imala sam prilike danas vidjeti tu doktoricu, ali ne i razgovarati s njom. Roditelji su razgovarali, a ja sam naručena za utorak... Nadam se da ću uspijet sa ovom doktoricom postići bolje rezultate....
|
|
Ivana 15
|
21.12.2008. 20:55
Dugo nisam pisala, dugo se nisam javljala, ali više ne mogu... Treba mi nečija podrška... Treba mi nečije razumijevanje... Nedavno sam izašla iz bolnice.... Prvih tjedan dana je bilo kod kuće ok, tata je manje pio, ali sve je krenulo nizbrdo... Cijeli ovaj tjedan je pijan... Ne mogu ga više gledati takvog, ne mogu se po cijele dane skrivati u sobi... Jednostavno ne mogu, preteško je... Razmišljam o tom da ga prijavim CZSS, ali se bojim... Ne znam kako će on reagirati kad sazna za to, kako će mama reagirati kad ga stalno brani... Možda bi jednostavno trebala trpjeti i šutjeti iako svakim danom to postaje sve više nemoguće... Bliži se Božić, blagdan kojem se svi vjernici vesele jer će ga provesti u toplini obiteljskog doma sa svojim najmilijima, u radosti i veselju, u spokoju i vjeri, a u meni nema ni traga te radosti jer znam da će to biti još jedan od dana kad će tata bit pijan i kad ću plakat na zvukove dragih mi pjesama... Stvarno se osjećam loše i pitam se imali smisla truditi se, boriti se... Možda bi bilo najbolje da me jednostavno više nema... Rekla sam da ću ovaj put dat sve od sebe da mi bude bolje, da neću odbijat th,da se neću rezati, gutati šake i šake tbl., a sad mi se sve više čini da nema smisla... Da sam osuđena na pakao...
|
|
zbunjena5
|
23.12.2008. 17:45
Draga Ivana,
Shvaćam koliko ti je teško, no htjela bih da malo bolje razmisliš o prijavljivanju oca. Naravno da se bojiš njegove reakcije, no u ovakvoj situaciji moraš prvo gledati svoje interese i da zaštitiš sebe. Žao mi je što ti je djetinstvo bilo teško, no nemoj odustajati. Jednog će dana prestati tvoja bol, imat ćeš svoju djecu, obitelj, posao.. Samo ne odustaj. Nisi kriva za situaciju u kojoj se nalaziš ali stvari bi se mogle promijeniti ako prijaviš oca, tada bi te prestao ugrožavati. Hrabra si i takvom ostani.
|
