Dijagnosticiranje Alzheimerove demencije


Dijagnosticiranje Alzheimerove demencije

Dijagnoza se postavlja testovima kao što je Mini Mental Status Examination (MMSE) i složenijim neuropsihijatrijskim testovima. U ranoj fazi bolesti potrebno je isključiti ostale etiološke uzroke demencije. CT i MRI pokazuju difuznu kortikalnu atrofiju, a MRI može pokazati i atrofiju hipokampusa. PET i SPECT pokazuju hipoperfuziju i hipometabolizam u stražnjem temporoparijetalnom korteksu.

Postepeni gubitak pamćenja i orijentacije, normalni laboratorijski nalazi te MRI i CT nalaz s difuznom i/ili hipokampalnom atrofijom upućuju na Alzheimerovu demenciju. Klinička dijagnoza Alzheimerove demencije potvrđuje se postmortalnom biopsijom u oko 90% slučajeva.

National Institute of Neurological and Communicative Disorders and Stroke i Alzheimer Disease and Related Disorders Association (NINCDS/ADRDA) sastavili su kriterije za dijagnozu Alzheimerove demencije.

Kriteriji za vjerovatnu Alzheimerovu demenciju su:

  • demencija ustanovljena kliničkim pregledom, dokumentirana MMSE ili sličnim testovima i potvrđena neuropsihijatrijskim testovima
  • deficit u dva ili više kognitivnih područja
  • progresivno pogoršanje pamćenja i ostalih kognitivnih funkcija
  • nema poremećaja svijesti
  • početak između 40. i 90. godine života, a najčešće nakon 65. godine
  • odsustvo sistemskih bolesti ili neuroloških bolesti koje bi mogle dovesti do progresivnog oštećenja deficita pamćenja i drugih kognitivnih funkcija

Dijagnozu vjerovatne Alzheimerove demencije potkrepljuju:

  • progresivno pogoršanje specifičnih kognitivnih funkcija kao što su govor (afazija), motorne vještine (apraksija) i percepcija (anozija)
  • poremećeno obavljanje aktivnosti svakodnevnog života i poremećeni obrasci ponašanja
  • pozitivna obiteljska anamneza, pogotovo ako je dokumentirana neuropatološkim pretragama
  • normalni nalaz likvora i EEG-a
  • CT ili MRI dokaz atrofije mozga s progresijom na slijedećim snimkama

Ostala klinička obilježja koja govore u prilog Alzheimerove demencije nakon što se isključe ostali uzroci demencije:

  • platoi u tijeku bolesti
  • simptomi depresije, nesanice, inkontinencije, deluzija, iluzija, halucinacija, nagle epizode značajnih pogoršanja verbalnih, emocionalnih i tjelesnih funkcija, poeećaji seksualnosti i gubitak težine
  • ostali neurološki poremećaji, pogotovo u uznapredovalijim stadijima kao što su motorni simptomi s povišenim tonusom, mioklonusima ili poremećajem hoda
  • epileptički napadi u uznepredovalim stadijima
  • CT ili MRI uredan nalaz za dob

Obilježja koja čine dijagnozu vjerovatne Alzheimerove demencije nesigurnom ili dvojbenom:

  • nagli nastup simptoma
  • fokalni neurološki simptomi tijekom razvoja bolesti kao što su hemipareza, gubitak osjeta, defekti vidnog polja i poremečaji koordinacije
  • epileptički napadi i poremećaji hoda u početku ili u ranom tijeku bolesti

Dijagnoza moguće Alzheimerove demencije može se postaviti:

  • u prisutnosti demencije u odsutnosti ostalih neuroloških, psihijatrijskih ili sistemskih bolesti koje mogu uzrokovati demenciju i prisustvo oscilacija simptoma na početku ili tijekom razvoja bolesti
  • u prisutnosti druge sistemske ili neurološke bolesti koja može dovesti do demencije, ali ne smatra se da je ta bolest uzrokovala demenciju
  • kada se utvrdi postupno progresivni kognitivni u nedostatku drugih uzrkoka koji bi ga mogli objasniti

Kriteriji za definitivnu Alzheimerove demencije:

  • svi kriteriji za vjerovatnu Alzheimerovu demenciju
  • patohistološki nalaz tipičnih promjena za Alzheimerove demencije na uzorku dobivenom na obdukciji ili biopsijom mozga

Zadnja izmjena: 30.04.2024.