|
arnesica
|
15.02.2012. 23:15
Postovani,
nas sin ima 5,5 godina i nas problem je sto mu se apsolutna vecina hrane gadi. Do sada nije probao vecinu namirnica - kruh, bilo kakvo pecivo, meso, rizu, jaja... Svakodnevno se hrani hrenovkama, supom, jabukom, bananom, slatkisima i veoma rijetko solo tjesteninom ili solo krompirom. Sve ostalo mu gotovo izaziva povracanje, ne zeli biti u prostoriji u kojo se jede. Pokusali smo ga kupiti, ucjeniti, kazniti,... ali nema nacina da on nesto samo proba. Godinama cekamo da konacno pocne jesti, ali sve nam se vise cini da je iz dana u dan sve gore. Pedijatrica kaze da on uzme koliko njemu i sta treba, ali mene brine ta njegova averzija na hranu. Kakav bi to poremecaj mogao biti i sta bi smo trebali poduzeti.
Srdacno Vas pozdravljam.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
21.02.2012. 13:50
Poštovani/a,
prvo bih Vam htjela zahvaliti što ste se javili Hrabrom telefonu u vezi svog problema. Pohvalno je što se brinete za svoje dijete i spremni ste učiniti mnogo toga kako biste mu pomogli.
Iz Vašeg pisma mogu vidjeti da ste vrlo zabrinuti za svoje dijete, čini Vam se da ne jede dovoljno raznovrsne hrane.
Drago mi je da pratite potrebe Vašeg djeteta i da ste spremni pružiti mu podršku da prevlada ovu situaciju. Spomenuli ste da ste kontaktirali pedijatricu. Ona smatra da dijete i na ovaj način unosi ono što mu je potrebno za zdrav rast i razvoj, i nije zabrinuta za Vašeg dječaka. Imam dojam da Vas to nije umirilo jer ste Vi osim za njegovo zdravlje zabrinuti zbog nečeg drugog, a to je njegovo ponašanje pri hranjenju općenito. Dječak odbija određene vrste hrane, a prema Vašem opisu, ne radi se samo o odbijanju već i o averziji i javljanju mučnine pri kontaktu s tom hranom.
Većina djece koja ne želi jesti suočena sa situacijom hranjenja pokazuje emocionalnu nelagodu. Mlađa djeca sklona su pokazivati strah ili ljutnju, vikati, odguravati hranu, bacati se na pod. Starija se mogu ponekad požaliti i na mučninu. Ovakva ponašanja obično se javljaju jer je dijete tijekom dosadašnjih pokušaja hranjenja iskusilo određenu neugodu, koju sada povezuje sa samim hranjenjem. Početak takvih ponašanja ponekad se može povezati s djetetovom razvojnom fazom, određenim promjenama u njegovoj okolini ili načinom uvođenja novih namirnica. Pokušajte razmisliti kada je takvo ponašanje započelo? Koliko je dječak imao godina kada ste se prvi puta zabrinuli? Je li u njegovom životu i okolini u tom razdoblju možda došlo do određenih promjena na koje je mogao reagirati? Poznavanje načina na koji se ovo ponašanje razvilo ponekad nam može pomoći u suočavanju s njime.
Djeca između druge i treće godine počinju otkrivati vlastitu samostalnost i izražavati slobodnu volju. Stoga često nastoje postići određenu dozu kontrole nad stvarima oko sebe, kao i nad svojim roditeljima, što često pokušavaju ostvariti preko odbijanja jedenja nekih namirnica ili jedenja uopće. Hranjenje često postaje prava mala bitka koja ponekad jako iscrpljuje roditelje. U toj fazi od djece često čujemo i rečenicu „Ja ću sam.“. Pravi je izazov za roditelje da unatoč dječjoj nespretnosti i sklonosti da se zaprljaju tijekom dječjih pokušaja da sama jedu zadrže strpljivost.
Zabrinuti roditelji ponekad dobronamjerno inzistiraju na tome da dijete pojede ponuđenu hranu ili ne uspijevaju podržati djetetove pokušaje da samo jede. Često se tijekom hranjenja nađu u situacijama kada dijete nastoji izbjeći hranjenje, a oni pokušavaju prevladati njegov otpor obećanjima, kaznama ili ucjenama. Nažalost, takve situacije kod djeteta mogu izazivaju emocionalnu nelagodu koju ono nauči povezivati s hranjenjem, odnosno određenim namirnicama. Stoga svako novo suočavanje s njima budi istu emocionalnu nelagodu.
Osim toga, pri uvođenju novih namirnica u prehranu djeteta općenito je potrebno je strpljenje. Ponekad će je dijete i po nekoliko puta odbiti prije nego što je prihvati. Kao i odraslima, postoje namirnice koje više voli i one koje će odbiti više puta. Tijekom tog procesa važno je ostati miran, stvoriti pozitivnu atmosferu tijekom hranjenja, izbjegavati kazne i ucjene i ne odustati od nove namirnice nakon prvih nekoliko pokušaja. Novi pokušaji trebali bi, iz istog razloga kao i prethodno navedeno, biti popraćen ugodnim emocijama, igrom i smijehom.
Iako iz dostupnih informacija ne možemo točno odrediti kako je do toga došlo, prema onome što ste napisali, Vaš dječak u ovom trenutku pokazuje averziju prema hrani te osjeća mučninu pri kontaktu s njom. Ipak, nema razloga pretjeranoj zabrinutosti. Ne radi se o poremećaju prehrane već o naučenom ponašanju, koje je uz strpljenje i podršku psihologa moguće i odučiti.
Najvažnije je ponovno povezati hranjenje s ugodnim emocijama. Razmislite kako biste mogli pretvoriti hranjenje u ugodan ritual te što bi se moglo svidjeti Vašem sinu. Možda je to serviranje hrane koju ne voli na privlačan način, pričanje priče dok jede, zajedničko ručanje svih članova obitelji s glazbom koju voli u pozadini. Jedan od načina na koji se možete suočiti s njegovim odbijanjem hrane je postupno uvođenje novih namirnica uz nastojanje da ih ponovno povežete s ugodom. Npr. dječak može pokušati nacrtati različite namirnice na komade papira. Neka nacrta i one koje mu se sviđaju i one koje biste Vi htjeli uključiti u njegovu prehranu. Koristeći crteže porazgovarajte o tome što mu na određenoj namirnici smeta, a što mu se sviđa ili mu manje smeta (npr. možda ga bojom ili oblikom podsjeća na nešto). Na taj način kasnije možete isticati ono što mu se sviđa. Zatim ih pokušajte zajedno poredati, počevši od one koju najviše voli pa sve do one koju najmanje voli. Počnite postupno uključivati jednu po jednu namirnicu koju želite uključiti u njegovu prehranu, a koju trenutačno ne jede, počevši od one koja mu je najmanje odbojna. Poštujte tempo djeteta i nagrađujte njegov trud, a namirnicu koja je na redu učinite što privlačnijom. Npr. možete je servirati na privlačan način (npr. u obliku životinje, krajolika ili smiješnog ljudskog lica) ili uključiti u priče koje pričate djetetu. Također, pokažite da se i Vama sviđa. Ovaj proces zahtijeva određeno vrijeme i mnogo strpljenja, ali Vam može pomoći da dijete prestane osjećati averziju prema određenoj hrani.
Ono što možete učiniti van vremena obroka je da u trenucima igre s djetetom pustite dijete da samo crta neke namirnice, voće, povrće, pa i slatkiše. Možete s njime komentirati što koja životinja jede i zašto joj je to važno (npr. lav jede određenu namirnicu da bi bio jak i mogao vladati džunglom).
Nekoj djeci se sviđa i pažnja koju dobivaju kad odbijaju jesti. Oni primijete da se roditelji brinu oko njih te im to, naravno, odgovara. Ono što možete učiniti je da mu posvećujete više vremena u dobu dana kada nije vrijeme za jelo, a da tijekom obroka pokušate zadržati smirenost, kako Vaše dijete ne bi povezivalo jelo s pažnjom koju dobiva.
Nadam se da će Vam neki od navedenih savjeta biti korisni. Vjerujem da će Vam u nekim trenucima biti teško jer promjena dolazi polako i zahtijeva strpljenje, ali isto tako sam sigurna da ćete uz podršku psihologa i vlastiti trud uspješno prevladati ovu situaciju. Dijete vjerojatno neće prihvatiti sve namirnice koje želite, što je sasvim normalno i ne treba Vas zabrinjavati. Ono što je najvažnije je postupno ukloniti emocionalnu neugodu koju trenutačno osjeća pri hranjenju.
Kako biste vi i Vaš dječak što lakše prevladali ovaj roditeljski izazov, možete se obratiti nekom od brojnih savjetovališta za djecu, ovisno o Vašem mjestu stanovanja. U Zagrebu Vam možemo preporučiti Savjetovalište za djecu i roditelje Dječje kuće Borovje. Savjetovalište se nalazi na adresi Bože i Nikole Bionde 32, a možete im se obratiti na broj telefona: 01/ 6117 190 ili e-mail: savjetovaliste@hrabritelefon.hr. Ukoliko niste iz Zagreba, možemo Vas uputiti na savjetovalište u Vašoj blizini.
Hvala Vam još jednom što ste se javili Hrabrom telefonu. Ukoliko imate bilo kakva dodatna pitanja, molim Vas da nam pišete opet ili nam se obratite na drugi način koji Vam odgovara. Svakim radnim danom od 9 do 20 sati na raspolaganju Vam je besplatna i anonimna savjetodavna linija Hrabrog telefona na broj 0800 – 0800. Od 15 do 18 sati možete iskoristiti i mogućnost chat-a na web adresi: www.hrabritelefon.hr/chat, a savjet možete dobiti i putem e-mail-a: savjet@hrabritelefon.hr.
Želimo Vam mnogo uspjeha i lijepih trenutaka s Vašim djetetom.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
