|
Autor
|
Poruka
|
|
Veselko
|
08.10.2009. 12:27
Postovani
Imamo 3 kcerke i sina, kcerke su starije a sinu su 3 godine i mjesec dana. Veseo je djecak koji se igra sa svojim igrackama, voli gledati TV - posebno reklame, ali ne govori. Odnosno izgovara neke rijeci koje nemaju neko znacenje, izgovara i mama i tata ali bez konteksta da se obraca nama. Nismo sigurni razumije li sto mu govorimo ili ne. Naime ono sto on voli ili mu odgovara savrseno razumije i odmah reagira ( Npr. kada kazem Dario idemo se voziti, idemo pa-pa; ili hoces bananicu, hoces cokoladu, ili kad kazem poljubi tatu pa ces dobiti cokoladu ) on odmah dolazi i radi sto mu kzem. Ali ako se igra i ja mu kazem Dario dodaj mi ili daj mi nesto on kao da me ne cuje, ili kada gleda reklame stane ispred televizije kazem mu da se odmakne i sjedne na pod vrlo me rijetko poslusa tako da moram ustajati sam da ga odmaknem, i tako kod mnogo drugih stvari. Kada trazi da jede nece da kaze nego vadi kruh iz ormarica, Nutelu, margarin itd. Inace dobro jede posebno voli kuhane juhe i corbe sa kruhom. I kad bilo sto trazi to pokazuje gestovima odn. najvise vucenjem nas ili sestara za ruku pri cemu izgovara rjeci ustvari slogove bez znacenja. Vrrlo je radoznao voli istrazivati po cijeloj kuci nema ladice koju nije prebrao i vrlo burno reagira odnosno bori se sa nama ukoliko mu branimo nesto sto on hoce. Isto tako primjetio sam da kad mu kupimo novu igracku prvi dan nece nikako da je gleda i tek nakon jednog ili dva dana pocne se igrati sa njom. Isto tako kada nam u posjetu dodju djeca njegovog uzrasta uopce ne obraca paznju na njih kao da nisu tu on ostaje u svom svijetu.
No u prvoj godini zivota nije bio takav sjecam se dolazili su nam gosti sa djecom slicnog uzrasta i prihvatao je igru sa njima dajuci im igracke u ruku ili uzimajuci stvari od njih. Sto se tice izgovora prve slogove kao ma-ma ili na-na ili drrrrr je poceo vec sa osam mjeseci. Na kraju da vam kazem da smo iskusni roditelji (25 godina u braku), da sa tri starije kceke nismo imali ama bas nikakvih problema. Radi ovoga dosada nismo isli nikome posto smo se nadali da ce vremenom to nadoci ( culi smo mnoga iskustva gdje je dijete i nakon 3 ili 4 godine pocelo govoriti). Ovim putem vas molim za savjet i za preporuku kojem lijecniku specijalisti trebamo otici , te da nam preporucite neke doktore iz Hrvatske ( Split ili Zagreb ) posto iskreno mislim da doktora takvog profila ( djecji psiholog) nema u Mostaru.
Unaprijed Vam se zahvaljujem na pomoci te Vas u iscekivanju vaseg brzog odgovora srdacno pozdravljam!!
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
27.10.2009. 17:02
Poštovani,
hvala vam što ste se obratili za pomoć na ovom forumu.
Iz vaše poruke vidim da ste brižan roditelj koji voli svoje dijete i želi mu pomoći. Ako sam dobro shvatila vaš trogodišnji sin teško govori i komunicira s vama te je nezainteresiran za igru s ostalom djecom. Sigurno vas to muči i brine, te je svakako jako pohvalno što želite potražiti pomoć kako biste pomogli svome sinu.
Djeca s tri godine trebala bi već razumljivo govoriti i bez nekih većih poteškoća komunicirati s članovima obitelji i drugim ljudima. No, trebate znati da djeca često u toj dobi znaju testirati sa svojim ponašanjem i promatrati reakcije roditelja na isto. U Vašem postu sam pročitala da Vaš sin itekako razumije ono što mu se govori, sam zna što mu odgovara, a što ne te se prema tome i ponaša. Ukoliko mu nešto branite, burno reagira, ako kažete nešto što mu odgovara, ponaša se sa tim u skladu. Što se tiče njegove nezainteresiranosti u igri s djecom njegovog uzrasta, trebate znati da su djeca različita i ne mora biti to nikakav loš znak. Naprosto, neka djeca se vole igrati sama. Opet s druge strane, budući da kažete da vaš sin nerazumljivo priča i da niste sigurni da li vas uopće razumije, to može biti prepreka u komunikaciji s ostalom djecom. Tako da je svakako važno da potražite pomoć neke stručne osobe.
U Mostaru Vam mogu preporučiti gospođu Ivanu Šimić, logopeda, sa kojom imamo osobni kontakt i koja je jako stručna za sve probleme u govoru djece. Možete ju kontaktirati na broj telefona 341-983, Mostar, Služba za govorne poteškoće.
U Hrvatskoj Vam predlažem da potražite pomoć u Centru za rehabilitaciju Edukacijskog-rehabiltacijskog fakulteta gdje postoji cjelokupan tim različitih stručnjaka psihologa, pedagoga, logopeda i dr. Preporučam vam da prvo nazovete i raspitate se kako doći.
Kontakti Centra su: tel : +385 1 24 57 560.
Adresa: Znanstveno - učilišni kampusu, Borongajska cesta 83f, 10 000 Zagreb
Svoj dolazaka možete dogovoriti:ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 19 sati, utorkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati.
Svakako možete potražiti pomoći u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba.
Kontakti Poliklinike su:
ADRESA: Argentinska 2, 10 090 Zagreb
TEL: +385 1 34 575 18
mail: info@poliklinika-djeca.hr
RADNO VRIJEME: radnim danom od 7:30 do 20:00, subotom od 07:30 do 15:30.
Također vam predlažem ako imate nekih dodatnih pitanja i nedoumica, možete nam se javiti na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800-0800. Linija je besplatna i anonimna te otvorena svakim radnim danom od 9-18 sati.
Još jednom vam se zahvaljujem što ste se obratili na ovom forumu za pomoć. Nadam se da će nešto od ovoga što sam vam napisala pomoći, ili bar usmjeriti kako da pomognete vašem sinu.
Sretno i srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
dragana
|
25.12.2009. 01:27
Kada sam citala tekst gospodje vezano za svog sina, identicno sam mogla napisati i za svoju kcerku. Znaci bukvalno sve sto je napisala za djecaka, od recenice do recenice, isto vazi i za moju malenu. Tako da ne ponavljam. Njoj je sada 3 godine i 7 mjeseci. Sa 2 i po godine, muz i ja smo je odveli djecijem psihologu, koji nas je dalje uputio neuropedijatru, logopedu, djecijem psihijatru i sugerisao nam upis u vrtic. Sve smo to ispostovali (nije nimalo bilo jednostavno, hodanje od vrata do vrata, ispitaj sluh, ispitaj mozak), ali eto, zavrsili smo sve do treceg rodjendana. Nikakav organski uzrok negovorenja nije otkriven, djeciji psiholog ju je procijenio kao dijete normalnog psihomotornog razvoja, dijagnoza je usporen razvoj ekspresivnog govora, a zasto, ne znamo. Od svakoga smo dobili neke savjete, i poceli smo intezivno raadtiti na stimulaciji govora, komunikacije, socijalizacije, ponasanja itd. Rezultata ima, ide sporo ali pocela je da govori. Ne u pravom smislu, ali svaki dan kaze neke nove rijeci, odgovara na neka pitanja (npr. hoces li nesto ili neces, sta ces da jedes, ko je nesto uradio itd). I sada nas vuce za ruku kad joj nesto treba, a ja pitam sta se kaze, i ona fino izgovori dodji mama. Ali treba dosta rada jer ocigledno je da se kod nje govor nece razviti sam od sebe, nego uz poticaj i ucenje govora. Voljela bih da mi se majka koja je otvorila ovu temu javi, jer bi jako voljela da upoznam nekoga ko ima isti problem.
Puno pozdrava
|
|
antonija
|
08.01.2010. 01:47
Imam isti takav slučaj. Imam curicu od 3 godine i 4 mjeseca, tek je sada pocela malo vise pricati. Ne reagira na nas, samo kada je njoj u korist. Ako je zovem, uopce ne reagira, ako kazem: vidi imam malog psa, odmah reagira. Vidim da nas sve razumije, ali jednostavno nece pricati. Kada vidim kako djeca njene dobi pricaju, odmah mislim kako nesto nije u redu. Isla sam kod pedijatrice i dala mi je uputnice za psihologa i logopeda, ali jos nismo otisli. Neki mi kazu da se ne sekiram, da ce vec propricati. Zna dosta engleskih riječi, zna brojati, zna dosta pjesmica, koje je sama slusala, ali nece na nas upit pokazati sto zna, nego kada njoj dodje.
Upisali smo je u vrtic, pa cemo vidjeti kako ce to utjecati na nju. Inace nije plasljiva, otvorena, nicega se ne boji.
|
|
silvija
|
16.01.2010. 03:12
Imam sina koji će za mjesec dana napuniti 4. godine, možda sam samo subjektivan roditelj no čini mi se da je dijete vrlo inteligentno. Još za vrijeme trudnoće sam se načitala svakakvih savjeta kako biti što bolji roditelj, slušala klasičnu glazbu,vrlo je mažen i pažen, sisao je skoro 3.god.,obišao je s nama pola Europe, spavamo svi u istom krevetu. Ukratko pridržavam se svih savjeta stručnjaka.
Već 4.mjeseca ide u vrtić, na pola vremena, a do tada ga je čuvala baka.
Uz sve to što sam činila očekivala sam da će dijete biti društveno (otac mu je šutljiv), no njega djeca apsolutno ne zanimaju. U vrtiću se za vrijeme obroka odvoji od druge djece i sjedi sam, većinom je oko tete, kuda ona tamo i on. Igra se sam, a do nedavno bi znao i lupiti drugo djete, a i nas kad mu nešto nije po volji. To si opravdavam kao njegovu nemogućnost verbalnog izražavanja, iako je u zadnje vrijeme dosta napredovao u govoru. Uglavnom kada sva djeca u vrtiću rade isto on radi nešto svoje. Na njegovim dosadašnjim rodjendanima djecu uglavnom nije ni pogledao, jedini kontakti su kada ih je udario.
Drugi problem je što ne želi odgovarati na pitanja, tipa kako se zove, koliko ima godina, iako to sve zna reći.
Dosta ga forsiram sa engleskim jezikom, najčešće kroz engleske crtane, nekad mi se čini da priča pravilnije na engleskom nego na hrvatskom.
Vrtićki pedagog tvrdi da to sve ne može biti naslijeđeno, iako su mu otac i pradjed vrlo sličnog ponašanja.
Molim Vas za savjet.
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
19.01.2010. 18:02
Poštovana,
hvala vam što ste se obratili za pomoć na ovom forumu. Dosta savjeta možete vidjeti i u odgovoru koji sam napisala na početku tebe, no osvrnuti ću se posebno i na Vašu situaciju.
Ako sam dobro shvatila Vaš sin rijetko komunicira s vama te je nezainteresiran za igru s ostalom djecom. Sigurno vas to muči i brine, te je svakako jako pohvalno što želite potražiti pomoć kako biste pomogli svome sinu. Djeca s tri/četiri godine trebala bii bez poteškoća komunicirati s članovima obitelji i drugim ljudima. No, djeca te dobi mijenjaju svoje ponašanje, mnoga toga jednostavno neće, odupiru se zahtjevima, namjerno krše zabrane. On je sada u fazi gdje istražuje, testira vas i okolinu različitim ponašanjima. Što se tiče njegove nezainteresiranosti u igri s djecom njegovog uzrasta, moje mišljenje je da su sva djeca različita i ne mora biti to nikakav loš znak.
Rekli ste da je krenuo u vrtić prije četiri mjeseca te da ga je do tada čuvala baka. Svako dijete treba određeno vrijeme prilagodbe na novu okolinu te je njegovo ponašanje možda odraz toga. Svakako je pohvalno što ste se savjetovali s vrtićkom pedagoginjom i predlažem vam da i dalje surađujete s njom. Djeca prvenstveno uče od roditelja promatrajući ih, tako da njegovo ponašanje što se tiče šutljivosti i nezainteresiranosti može biti naučeno od roditelja. Bilo bi dobro pripaziti da se udaranje druge djece od strane vašeg sina ne učestali. Vjerujem da ne bi htjeli da se dijete služi fizičkim napadom kada mu nešto nije po volji. Svaki put kada udari druge dijete ili Vas, recite mu da Vas ili drugo dijete to boli i da to nije dobro ponašanje. Potičite ga da izgovara ono što mu nije po volji. Pohvalno je što dijete učite da bude svestran, da ima znanja sa više područja, što putuje zajedno sa Vama i sl. Ipak bih Vam predložila da više inzistirate na komunikaciji s dječakom na hrvatskom, primjerice da umjesto crtića na engleskom,gledate crtiće na hrvatskom jeziku, pošto je njemu za svakodnevnu komunikaciju potreban hrvatski jezik.
Ako komunikacija između vas i djeteta i dalje bude otežana, predlažem da se obratite stručnjaku za pomoć. Možete potražiti pomoć u Centru za rehabilitaciju Edukacijskog-rehabilitacijskog fakulteta gdje postoji cjelokupan tim različitih stručnjaka psihologa, pedagoga, logopeda i dr. Preporučam vam da prvo nazovete i raspitate se kako doći. Kontakti Centra su: TEL : +385 1 24 57 560,
ADRESA: Znanstveno - učilišni kampusu, Borongajska cesta 83f, 10 000 Zagreb
Svoj dolazaka možete dogovoriti:ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 19 sati, utorkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati.
Možete potražiti pomoć i u Klaićevoj bolnici. Kontakti su:
ADRESA: Klaićeva 16, 10000 Zagreb
Tel: +385 1 4600 111.
Još jednom vam se zahvaljujem što ste se obratili na ovom forumu za pomoć. Nadam se da će nešto od ovoga što sam vam napisala pomoći, ili bar usmjeriti kako da pomognete vašem sinu.
Sretno i srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
Amela
|
22.03.2010. 10:17
Imam sina kojem će za 10 dana biti 3 godine, a još uvijek ne priča. Prije 2 i pol mjeseca krenuo je u vrtić po savjetu logopeda. Vodili smo ga dva puta i kod dječijeg psihijatra, koji je ustanovio da je sa djetetom sve uredu, ali da ima usporen razvoj govora. Prije dva dana, doživjela sam šok kad mi je vaspitačica u vrtiću preporučila da ga odvedemo u ustanovu "Vladimir Nazor", jer se dijete, po njenim riječima, ne ponaša kao ostala djeca. Tuče se, štipa i ne reaguje kad mu lijepo kažu da nešto ne radi, već tek kad povise ton. Također ga stavljaju u krevetić kao vid kazne, ali on to ne razumije i prihvati to kao igru. Usput, u navedenoj se ustanovi radi sa djecom sa posebnim potrebama (Downov sindrom, autizom i drugi oblici mentalne retardacije), te smo stoga to jako loše prihvatili. Rečeno nam je da ga je posmatrala pedagogica vrtića (jako mlada), koja došla do zaključka da mu je potrebna pomoć. Mi kod kuće imamo drugačije mišljenje, jer on sve što želi razumije, a kad ga nešto ne zanima ili ne želi to uraditi, jednostavno se pravi da ne čuje, ili se burno reaguje. Tada mu ne možemo ništa. Imamo i stariju curicu od 4 godine, koja je počela govoriti sa godinu dana i u svemu je jako napredna. S njom se igra, ali i tuče, mada mi to vidimo kao njegov vid igre i način komunikacije, a ne kao vid agresivnosti. Također, u igraonama se igra sa drugom djecom, živ je i otvoren. U vrtiću su ga stavili u grupu sa manjom djecom (od koje većina govori), jer on ne govori, dok mi smatramo da bi bilo bolje da je sa svojim uzrastom, iako oni to ne žele prihvatiti. Otkad je pošao u vrtić, fond riječi mu je 20, a koristi ih samo ponekad. Prepoznaje životinje po njihovom glasanju, zna crtati glavu sa svim elementima i imenovati ih (oko - koko, nos - os, lice - ice, uho - u, usta - uba). Kod kuće radimo s njim, čitamo slikovnice, crtano i stimuliramo ga prema savjetima logopeda i psihologa. Pomaka ima, s obzirom da prije dva mjeseca nije govorio ništa. Mišljenja smo da djeluje kao dijete koje treba napuniti dvije, a ne tri godine, mada je po nekim stvarima jako napredan. Npr., na mobitelu se savršeno dobro snalazi i tačno će pronaći ono što ga zanima (igrica, snimak, kamera i sl.). Otkad mi je rečeno za ustanovu, jednostavno sam izgubljena, jer ga ne vidim kao dijete s posebnim potrebama, već samo lijeno i usporeno u nekim stvarima. Shvatam da im pravi problem ako se tuče i ne sluša ih u vrtiću, ali slanje u ustanovu ne vidim kao rješenje. Sutra imamo razgovor s pedagogicom vrtića. Zamolila bih druge roditelje koji su se javljali da napišu nešto o napretku svoje djece u međuvremenu, te koje su vježbe i stimulanse koristili u radu s njima.
Unaprijed zahvalna.
|
|
Melisa
|
22.04.2010. 01:22
Pozdrav za sve roditelje koji imaju isti problem kao i ja.
Moj sin ima 2,5 godine. Do prije 1,5 godinu je govorio ta-ta,de-de (kao deda) sad ne govori ni to.
Ako mu govorim da mi donese nesto ignorise me, kao da me ne cuje, ali ako mu kazem dodji da ti mama da soka, odmah ustaje i ide za mnom, idemo pa pa, odmah stane ispred vrata itd., dakle cuje samo ono sto zeli da cuje. Ponekad mislim da ne zna sta znaci kad mu kazem daj mamikockicu, daj mami balon...ali toliko sam puta ponovile te rijeci i pokayala mu da je prosto nemoguce da ne zna, ali opet njegov pogled zacudjeni kad u kazem donesi mami kockicu me zabrine, jer on trazi po igrackama iako je ispred njega i ne vidi je uopste (vid mu je dobar naravno).
Moja majka ga cuva dok sam na poslu, po cijeli dan je s njim i prica mu, ali on ne progovara.Prica na svom bebecem jeziku.
Jako sam zabrinuta, pomozite
Lijep pozdrav
|
|
mirela
|
12.06.2010. 21:07
poštovani,
> majka sam troje djece,dva sina 14 i 2,5 g. te djevojčice od 13mjeseci.moj
> problem je nastupio prije 13 mjeseci kad se rodila curica,naime moj mlađi sin
> se povukao u sebe te prestao pričat dotad usavršene riječi.prepisujući to
> ljutnji što više nije najmanji pustili smo da vrijeme učini svoje,međutim ni
> nakon 13mjeseci situacija se ne mijenja poprilično je tih i nezainteresiran
> za okolinu,dok se on ne poželi sam družit sa nekim,fantastično mu je razvijena
> motorika te osjećaj za oblike i boje,satima slaže kockice i crta,al ako se
> želi zajedno sa njim radit demonstrativno odlazi i napušta aktivnost,nježnost
> i ljubav iskazuje ˝najnormalnije˝ a jednom u 10 dana izbaci i najsavršeniju
> rečenicu,npr.što ti treba? pas koji pjeva! (sveznalica)nakon toga opet tišina
> ...... ne znam u ćemu je problem,dal je jednostavno takav karakter( samotnjak)
> ili nam ipak treba strućna pomoć,obiteljska pedijatrica sve još uvijek prepisuje ljutnji.......hvala najljepša
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
10.07.2010. 22:37
Poštovana,
hvala vam što ste se obratili za pomoć na ovom forumu.
Iz onoga što ste napisali vidim da ste jako zabrinuti zbog ponašanja vašeg djeteta. Vrlo je važno da ste uočili kako nešto nije u redu i pokušavate naći načina kako da problem riješite. Ono što me zanima je da li dječak ide u vrtić ili je doma te tko ga čuva? Ovo je dosta bitno jer ako ide u vrtić možete pitati odgajateljicu kako se tamo ponaša ili razgovarati sa nekim od stručnih osoba. Navodite da su problemi počeli rođenjem vaše kćeri i da to traje već 13 mjeseci. Normalno je da su djeca ljubomorna na mlađu braću jer više nisu u centru pažnje, boje se da će biti zanemareni ili ostavljeni. Svako dijete kao i svaki čovjek je različito, nekome treba kraće a nekome duže vrijeme da se privikne na novonastalu situaciju. Međutim, možda bi ipak bilo dobro kontaktirati neku stručnu osobu, ne znam od kuda se javljate pa ću vam ja preporučiti neke kontakte u gradu Zagrebu, a ako dolazite iz neke druge sredine možete nas ponovo kontaktirati ili se obratiti pedijatru vašeg djeteta koji će vas sigurno znati uputiti negdje dalje.
U Zagrebu se možete obratiti u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, ADRESA: Argentinska 2 TEL: +385 1 34 575 18 mail: info@poliklinika-djeca.hr ili u Dječju kuću Borovje u Savjetovalište za roditelje i djecu (za dogovor termina nazovite 01 6112 758, svakim radnim danom 10.00-19.00h).
Srdačan pozdrav i sretno,
Hana Hrpka, prof.
|
|
drbing
|
07.07.2012. 14:10
Imam curicu staru 2 godine i 10 mjeseci.djete ima slicne karakteristike kao kod ostalih iz foruma.do sad je bila kod psihologa,audiologa,logopeda radjen joj je eeg.ostao je jos neuro psihijatar.naime,navelo me da procitam o autizmu i nasao sam par slicnosti.sta sad?ako se ustanovi da je autizam ili ne.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
16.07.2012. 17:45
Poštovani,
hvala Vam što ste mi ukazali svoje povjerenje obraćanjem za pomoć. Prije svega, uvijek mi je drago vidjeti roditelje koji s brižnošću i pažljivošću prate svoje dijete i koji su spremni potražiti pomoć stručnjaka kada su zbog nečeg zabrinuti. U svom ste upitu naveli da ste kod svoje djevojčice primijetili određena ponašanja koja Vas zabrinjavaju te da ste čitanjem o autizmu došli do zaključka da postoje neke dodirne točke.
Vjerujem da se nije lako suočiti s pomisli da bi Vaša malena djevojčica mogla imati budućnost koja je drugačija od one koju ste možda sanjali i priželjkivali. Roditelji ponekad kod djeteta mogu primijetiti nešto što ih zabrinjava, primjerice određena ponašanja za koja sumnjaju da možda ne pripadaju među ponašanja koja bi se mogla očekivati s obzirom na dob i stupanj razvoja djeteta. Oni najbolje poznaju svoje dijete i njihov je doprinos vrlo dragocjen. Ipak, za konačan je zaključak jako važna i procjena stručnjaka, koji može sa sigurnošću otkloniti ili potvrditi njihove sumnje. Doista je pohvalno što ste se obratili za pomoć nizu stručnjaka koji će zajedno oblikovati mišljenje o tome ima li razloga za zabrinutost. Vjerujem da u ovom trenutku možda prolazite niz različitih emocija, možda se osjećate tužno, zabrinuto, bespomoćno ili čak ljuto što ova situacija možda pogađa baš Vašu djevojčicu. Sasvim je razumljivo da tražite odgovore i da Vam je potrebna određena predodžba o tome što se u budućnosti može dogoditi. To nas ponekad može dovesti do toga da se osjećamo spremnije na ono što slijedi. Ipak, važno je pričekati konačnu procjenu stručnjaka, koji će kroz razgovor i igru s djetetom i različite testove procijeniti razlikuje li se ponašanje Vaše djevojčice od onih koje bismo očekivali s obzirom na njenu dob te, ako da, radi li se doista o autizmu ili možda nečem drugom.
Na temelju malog djelića Vaše priče koji ste podijelili s nama i bez upoznavanja Vaše djevojčice doista je teško procijeniti koliko je bliska mogućnost da se radi o autizmu. Osim toga, poremećaje autističnog spektra zapravo čini pet različitih poremećaja za čije je razlikovanje potrebna pažljiva procjena stručnjaka. Sama dijagnoza autizma može podrazumijevati različite slike simptoma koji nemaju uvijek istu težinu i prognozu. Stoga bi možda bilo najbolje da pričekate konačno mišljenje stručnjaka koje će razjasniti trenutačnu situaciju i suziti moguće ishode.
Ako želite, možete mi detaljnije opisati ponašanja Vaše djevojčice koja Vas zabrinjavaju kako bismo Vam mogli predložiti određene načine na koje im možete pristupiti i ublažiti ih. Također, možete s nama podijeliti konačno mišljenje stručnjaka i reći nam odakle dolazite, kako bismo Vam mogli ustupiti kontakte savjetovališta i udruga u kojima možete potražiti podršku koja će odgovarati potrebama Vaše djevojčice. Vjerujem da su Vaša pažnja i briga u ovom trenutku prvenstveno usmjerene na djevojčicu, no situacija s kojom se suočavate u nekim trenucima može biti preplavljujuća i iscrpljujuća za roditelje, zbog čega je važno da znate da i Vi imate pravo stati na trenutak i potražiti podršku u razgovoru s bliskom osobom ili stručnjakom.
Ukoliko u potrazi za odgovorima osjetite potrebu za mišljenjem drugog stručnjaka, a u mogućnosti ste doći u Zagreb, preporučam Vam Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Stručnjaci Centra pružaju usluge savjetovanja, prevencije, dijagnostike, tretmana i terapije djece s različitim skupinama simptoma. Svoj dolazak možete dogovoriti ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 19 sati i utorkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati na broj telefona 01/24 57 560 ili putem e-maila centar.info@erf.hr. Centar se nalazi u Znanstveno-učillišnom kampusu na Borongajskoj cesti 83 u Zagrebu. Više informacija možete pronaći na njihovoj web stranici: centar.erf.unizg.hr
Nadam se da ćete se uskoro ponovno javiti s više informacija kako bih mogla odgovoriti na Vaše nedoumice i pitanja. Za podršku se uvijek možete obratiti i Hrabrom telefonu. Besplatna i anonimna Savjetodavna linija Hrabrog telefona otvorena je svakim radnim danom od 9 do 20 sati, a na raspolaganju Vam je i savjetovanje putem e-maila (savjet@hrabritelefon.hr) ili chata, kojeg svakim radnim danom od 15 d 18 sati možete pronaći na stranici www.hrabritelefon.hr/chat.
Vjerujem da Vam je teško suočiti se s mogućnošću da će djetinjstvo Vaše djevojčice biti drugačije od onog koje biste željeli za nju. Ono što je ohrabrujuće je Vaša spremnost traženja pomoći i trud. Pomisao na to da njegovo dijete možda drugačije od ostalih teška je svakom roditelju, no, bez obzira na ishod, važno je da znate da niste sami. Uz Vas je niz stručnjaka s bogatim znanjem i razumijevanjem teme s kojom se susrećete, koji će se, ako bude potrebno, posvetiti tome da Vaša djevojčica dobije tretman kakav joj je potreban da bi imala sretno djetinjstvo i ispunila svoje potencijale u budućnosti. Vaša ljubav i brižnost na tom su putu svakako od neprocjenjive važnosti.
Želim Vam puno strpljenja, upornosti i sreće na Vašem daljnjem putu uz mali podsjetnik da se uvijek možete ponovno javiti.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
matejaa
|
17.07.2012. 23:20
Moj sin ima 16 mj i do prve godine smatrala sam ga naprednim,prohodao je sa 12 mj,znao pokazat gdje mu jje glava,kako je velik,reci mama,tata,av- av,no od tada nema nikakvog napretka,takoder sam uocila ponasanja specificna za autizam i to me jako muci,cesto je zaokupljen igrom i gledanjem tb da uopce ne reagira na dozivanje,rucicom ne pokazuje,na moj upit gdje je lopta samo usmjeri pogled prema lopti,a ponekad me samo zbunjeno gleda,odbija nova ucenja,prije smo po pola sata lezali zajedno ja bih citala i objasnjavala slikovnicu,sada me ne zeli slusat ni suradivat samo prelistava,cesto se ljulj,tapka trbuscic,vrti uho,kad nesto jako zeli leprsa rukama,voli biti sam,najdraze mu je popest se na krevet i valjat se i tako bi mogao cijeli dan,no on je i jako veselo dijete,kad mu se obeati nepoznata osoba on uvijek uzvraca smjeskom,voli djecu,pokusava ostvarit kontakt i komunikaciju s njima,ali brzo odustane i osami se,ima povisen misicni tonus,nije agresivan prema drugima ni sebi,ali kada nije po njegovom baca se i vristi,ne reagira pretjerano na jaku bol,kod cijepljenja,,vadenja krvi ne place,igracke ga bas ne zanimaju,voli razne kotacei spremat kockice i opez ih vaditi..imam li razloga za brigu ili je jos premali za neke ozbiljnije dijagnoze,mozda je samo vise tvrdoglav?? Hvala
|
|
minana
|
26.07.2012. 01:00
Poštovani,
imam kćerku od 2,5 godina koja jako malo priča.Razumije sve sta joj kazemo,kada joj nesto kazem da napravi ona to odmah napravi.Pelene je skinula sa godinom dana na njen zahtjev,i to bez problema,boje zna skoro sve,kad joj kazem da nacrta mamu ona napravi sve glavu,oci,nos,usta,usi kosu.....ma sve .....samo nece da prica.Stalno smo cekali ma propricati ce ona sama ali nikako da krene,tako da se sada vec i brinem.Pa neznam jel treba neka strucna pomoc ili da jos pricekamo.Stidljiva je jako,cak se nekad i mene stidi a samnom je po cijele dane.Crtice voli gledati pa mi pokusava to prepricati sta je vidjela ali njenim rijecima,tako i pjesme.Ali ako joj kazem npr. necemo ici vidjeti bebu dok mi nekazes lijepo BEBA ona nato odmah lijepo cisto kaze BEBA.Nekada kaze npr. I ja cu van(kada hoce ici samnom van)......Ali jako me brine sto neprica kao i vecina njenih vrsnjaka.Molila bih vas savjet.....unaprijed hvala!!!!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
27.07.2012. 11:45
Poštovana Matejaa,
za početak bih Vam se zahvalila što ste se ovim putem obratili za pomoć.
Prema mnoštvu detalja koje ste nam iznijeli, primjećujem da ste brižna i pažljiva majka koja želi samo najbolje za svoje dijete i zaista mi je drago što ste angažirani oko Vašeg djeteta. Navodite zabrinutost oko nekih ponašanja poput toga da je ponekad toliko zaokupljen igrom da vas ne primjećuje kada ga dozivate, da ne želi slušati ili surađivati ili čak da ne želi 'učiti', dok s druge strane ipak vidite ponašanja poput toga da je sretan, da uzvraća osmijeh strancima i da uspostavlja komunikaciju s drugom djecom.
Ponašanja za koja ste vi izrazili zabrinutost ne moraju nužno značiti da Vaše dijete ima autizam ili neki drugi oblik poteškoće u ponašanju. Ponašanja poput zaokupljenosti igrom, negodovanja kad djetetu nije sve po volji i pokazivanja ručicama su sasvim normalna za djecu njegove dobi. Djeca svakim danom upoznaju sve vise svijeta oko sebe pa ih tako jedan dan zanima slikovnica, drugi dan TV, a treći dan niti jedno od toga, već 'valjanje' po krevetu. Također, vaše dijete sve više počinje shvaćati što može ili ne može samo. Ispituje svoju okolinu i trudi se poznati što se događa oko njega. S vremenom će početi razvijati samostalnost i nezavisnost gdje će te onda morati naći način kako surađivati s njim. Dijete sada 'prkosi i inati se' jer time želi 'testirati' Vaše granice i vidjeti kojim ponašanjem može dobiti ono što želi. Tu je bitno da naučite postaviti svoje granice, ali sa potrebama djeteta. Na stranicama Hrabrog telefona možete naći njihove publikacije sa savjetima za roditelje poput 'Disciplina i Vaše dijete' koje bi vam možda mogle biti od koristi. Publikacije se nalaze na slijedećem linku http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/135/publikacije.
Spomenuli ste da se trudi uspostaviti komunikaciju s drugom djecom i da nepoznatima uzvraća osmijehom što je jako dobro, bez obzira ako se ponekad izdvoji. Niste spomenuli je li u zadnje vrijeme dječak potpuno prestao pričati ili i dalje samo koristi riječi poput "mama" i "tata"? Neka djeca čim progovore, brbljaju "sto na sat" dok druga i dalje vole pokazivati rukama ili tepati. Djetetu koje uči govoriti dobro je neprestano pričati i kad pokaže na nešto ili usmjeri pažnju na neki predmet, dobro je da mu imenujemo taj predmet. Svako dijete svojim tempom odlučuje kada će 'progovoriti', no, bitno je da dijete ima stimulirajuću okolinu koja će mu pružiti mogućnost sigurnog istraživanja.
Ono isto što možete je razmisliti je li se išta neobično dogodilo u njegovoj okolini kada ste primijetili da je promijenio ponašanje. Možda neka nagla promjena koja je mogla izazvati zbunjenost u njegovom malom sigurnom okruženju. Djeca koliko god mala bila osjećaju sve promjene. Ponekad frustrirani nemogućnošću da pokaži i kažu što ih muči znaju reagirati ljutnjom. Tu je bitno da vi budete ne samo riječima, već i neverbalnim znakovima kao i ponašanjem iskreni i otvoreni prema djetetu, ali u granicama prigodnim za njegovu dob. Često roditelji misle da djeca kada su mala ne shvaćaju što roditelj osjeća ako se ponaša na određeni način gdje skriva svoje prave osjećaje, međutim, djeca jako dobro osjete svoje roditelje. Tako da, ako roditelj 'glumi' da je sve u redu, dijete će to jako dobro osjetiti, ali nažalost, neće se znati odnositi prema tome jer nema još dovoljno dobro razvijene kognitivne mehanizme.
Ono što bi zapravo moglo zaista potvrditi ima li potrebe za zabrinutost ili ne je obraćanje pedijatru Vašeg djeteta. Pedijatar i stručnjaci koji bi pregledali Vaše dijete bi zapravo mogli jedini sa sigurnošću reći ima li potrebe za određenom intervencijom.
Također, možete se obratiti i Savjetovalištu za rani razvoj djece 'Telefončić' na broj 01/ 4850 555. Nešto više o radu 'Telefončića' možete naći na njihovoj stranici http://www.telefoncic.hr/. Obratiti se možete i besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili putem chata na www.hrabritelefon.hr/chat svakim radnim danom od 15 do 18 sati gdje se javljaju educirani volonteri spremni da Vam pruže podršku i savjetuju.
Nadam se da će Vam neki od linkova i savjeta biti korisni. Lijepo je za vidjeti kada roditelj osjeća i promatra svoje dijete te se odaziva na njegove potrebe stvarajući mu sigurno okruženje za istraživanje i zdrav razvoj. Želim Vam još puno sretnih trenutaka s Vašim sinčićem i kuću ispunjenu smijehom i dobrom atmosferom.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
31.07.2012. 19:50
Poštovana Minana,
prije svega Vam se zahvaljujem na ukazanom povjerenju i Vašem javljanju. Iz Vašeg upita vidim da brižno pratite razvoj Vaše djevojčice i da ste spremni potražiti savjet kada osjećate zabrinutost, što je doista pohvalno. Ako sam dobro razumjela, čini Vam se da vaša djevojčica priča manje od svojih vršnjaka, što Vas jako brine.
Vjerujem da razumijete da je ovim putem vrlo teško procijeniti postoji li razlog za zabrinutost. Ono što mogu učiniti je upoznati Vas s razvojem govora kakav očekujemo u ovoj dobi te Vam predložiti neke načine na koji ga možete poticati kod svoje djevojčice. Ukoliko se Vaša zabrinutost ipak nastavi, potičem Vas da se osobno obratite stručnjacima koji mogu razjasniti Vaše nedoumice.
Djeca bi u dobi između druge i treće godine trebala moći komunicirati s članovima obitelji i drugim ljudima. Iako postoje određene razlike u tempu u kojem djeca usvajaju jezik i govor, stručnjaci se uglavnom slažu da djeca između druge i treće godine obično imaju velik vokabular te riječ za gotovo sve, da razumiju razlike u značenju (npr. velik i malen) te da uživaju u slušanju priča. Od djece ove dobi se očekuje i da stvaraju jednostavne rečenice od dvije ili tri riječi, da roditelji i druge bliske osobe mogu razumjeti većinu njih te da često imenuju različite predmete ne bi li na taj način skrenuli pažnju na njih. Naveli ste da djevojčica jako dobro razumije što joj govorite, da slijedi Vaše upute te da na njih ponekad reagira nekom riječi te da pravilno povezuje boju s njenim nazivom. Navedeno je ohrabrujuće jer upućuje na to da djevojčica razumije govor i može razumjeti značenje većeg broja riječi. Također je dobar znak što djevojčica na Vaš zahtjev može izgovoriti neku riječ, što ponekad slaže jednostavne rečenice te što spontano pokušava prepričati što je vidjela na crtiću. Napisali ste da to čini svojim riječima, no to je očekivano za njenu dob.
Govor je sredstvo kojim se povezujemo s drugima, gradimo odnose i istražujemo svijet oko sebe te mi je jako drago što pridajete pažnju njegovom razvoju i spremni ste potražiti podršku stručnjaka. Kako biste provjerili postoji li razlog za zabrinutost te priča li djevojčica u okvirima onoga što očekujemo za njenu dob, možete se obratiti stručnjaku koji u osobnom kontaktu s djevojčicom i Vama može stvoriti cjelovitiju sliku. Niste mi napisali u kojem mjestu živite, no, ukoliko smatrate da je to potrebno možete se javiti Centru za rehabilitaciju Edukacijskog-rehabiltacijskog fakulteta. U navedenom Centru postoji cjelokupan tim različitih stručnjaka koji se u svom radu, između ostalog, bave savjetovanjem o različitim aspektima djetetovog razvoja. Svoj dolazak možete dogovoriti ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 19 sati i utorkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati na broj telefona 01/24 57 560 ili putem e-maila centar.info@erf.hr. Centar se nalazi u Znanstveno-učillišnom kampusu na Borongajskoj cesti 83 u Zagrebu.
Kao što sam ranije navela, postoje i brojni načini na koje roditelji mogu potaknuti razvoj govora kod svojih malenih. Primjerice, situacija kada Vaša djevojčica prepričava crtić ili pjesmicu je odlična prilika. Vjerujem da mnoge od ovih stvari već činite, no nije ih naodmet napisati. Jako je dobro pokazati joj da uživate u tome što priča i da Vas zanima, nagraditi je zagrljajem, osmijehom ili pohvalom kako je to lijepo ispričala, potaknuti je pitanjima da proširi priču ili nadopuniti je. Kako bi potaknuli razvoj govora, roditelji mogu i proširiti neke djetetove izjave. Primjerice, kada dijete kaže: „Mama, pas!“, možete reći: „Da, tamo se šeće mali crni pas. Dječak i pas šeću zajedno. Čuješ li psa kako laje?“ . Nadalje, tu su različite igre imenovanja. Možete staviti različite predmete u kanticu ili neku šarenu kutiju te tražiti od djevojčice da Vam vadeći predmete kaže njihovo ime, pri čemu je možete pitati koje je boje ili što se s time radi, ohrabrujući je i pomažući joj kada joj je to potrebno. Dok čitate slikovnice, možete zajedno opisivati slike ili razgovarati o priči, a kao poticaj Vam mogu poslužiti i obiteljske slike. Tijekom ovih priča dobro je koristiti jasne i jednostavne rečenice koje djevojčica može oponašati. Poželjno je i koristiti odabire umjesto pitanja koja zahtijevaju odgovor da ili ne jer ona zahtijevaju šire odgovore (npr. umjesto „Idemo u park?“ možete je pitati „Želiš li ići u park ili igrati se kod kuće?“). Govor se može poticati i kroz različite pjesmice, brojalice i slično. Ono što je najvažnije je trenuci provedeni u ovim aktivnostima budu ispunjeni zabavom, bezbrižnošću i toplinom te da i roditelj i dijete u njima uživaju.
Na samom kraju, željela bih Vas podsjetiti da Vam za sva Vaša roditeljska pitanja preporučam i Hrabri telefon, gdje se svakim radnim danom od 9 do 20 sati možete javiti na besplatnu Savjetodavnu liniju (0800-0800). Ukoliko Vam to više odgovara, možete im se obratiti i putem elektronske pošte (savjet@hrabritelefon.hr) ili chata, kojeg svakim radnim danom od 15 do 18 sati možete pronaći na stranici www.hrabritelefon.hr/chat.
Roditeljstvo ponekad nosi brojna pitanja koja nas mogu ispuniti zabrinutošću. Najbolje što tada možemo učiniti je prisjetiti se da nismo sami te potražiti podršku stručnjaka koji mogu odgovoriti na njih, upravo kao što ste to vi učinili. Nadamo se da će u budućnosti biti što manje trenutaka brige te da prevladati oni ispunjeni bezbrižnošću i toplinom. Želimo Vama i Vašoj djevojčici mnogo sreće.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof
|
|
govornik
|
02.09.2012. 20:55
Poštovana,
Ja imam isti problem kao i roditelj koji je poslao pitanje pod korisnickim imenom "Veselko", tacnije njegov opis je gotovo identican mome djetetu, Vidjela sam da je gospodin ili gospodja pitanje poslala 2009. godine, pa bi me interesovalo da li ga je moguce na neki nacin kontaktirati kako bi cula kakav je napredak kod njegovog sina, buduci da je vec proslo skoro tri godine, a sama sam prosla mnoge specijaliste od kojih na zalost nisam mogla dobiti nikakav konkretniji odgovor, cime se brige roditelja samo gomilaju
Unaprijed hvala.
Zabrinuta mama
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
12.09.2012. 17:45
Draga Mama,
Hvala Vam na Vašem obraćanju. Ako sam dobro razumjela, Vaše dijete pokazuje određena ponašanja koja Vas zabrinjavaju, a koja su slična onome što je opisao gospodin iz prvog upita. Iz Vašeg upita mi se čini da ste doista zabrinuti te možda čak pomalo obeshrabreni, ali da nastavljate dalje s brižnošću i ljubavlju tražiti savjete kako bi svom djetetu pružili sve što možete. Jako mi je drago što u Vama vidim želju i potrebu da, unatoč tome što do sada niste naišli na konkretniji odgovor, nastavite svoju potragu.
Vjerujem da nije lako suočavati se s neizvjesnošću te mi je potpuno razumljiva Vaša potreba da možda zavirite u budućnost kroz iskustvo roditelja koji su bili u sličnoj situaciji. Obraćanje ovom forumu je potpuno anonimno pa Vam nažalost ne možemo ustupiti kontakt navedenog gospodina. Također, svako dijete nosi svoju priču. Iz ranijeg upita saznajemo tek dio priče te je bez pažljivog promatranja oba djeteta teško zaključiti koliko su dodirne točne zapravo izražene. Razvojni put djeteta je pod utjecajem onoga što nosi u sebi i okoline koju stvaramo za njega, a one su jedinstvene za svakog mališana. Kod odstupanja od razvojnog puta koji je zajednički većini djece, ishod koji nas čeka iza ugla često je teško predvidjeti. Na njega može utjecati njegov prirodni potencijal, podrška stručnjaka, trud roditelja koji kroz različite vježbe mogu poticati određene aspekte razvoja, njihova ljubav i toplina i još mnogo toga. Stoga Vam informacije o dječaku čiji nam se otac ranije obratio ne moraju nužno biti korisne koliko se na prvi pogled čini.
Naveli ste da kod različitih specijalista niste naišli na konkretnije odgovore, no Vaše dijete svakako zaslužuje novu priliku te bih vrlo rado pokušala pomoći Vam nekim savjetom ili kontaktom stručnjaka koji je možda više upoznat s tim područjem. Ono što bi možda bilo korisno je da mi pokušate opisati što točno primjećujete kod svog djeteta, koliko ono danas ima godina i koliko je imalo godina kada ste prvi puta postali zabrinuti? Kakav je bio Vaš put traženja pomoći – kojim specijalistima ste se obratili, što su oni zaključili te što su Vam preporučili?
Nadam se da ćete se ponovno obratiti ovom forumu s nešto više informacija. Svaka informacija, savjet ili riječ podrške, koliko god on djelovali maleno, mogu potaknuti maleni korak Vašeg dječaka koji ćete Vi dočekati s osmijehom i ponosom. Za sva Vaša pitanja vezana uz roditeljstvo bih Vam preporučila i Telefončić – savjetodavnu liniji namijenjenu roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Stručni tim Telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje, s iskustvom u radu s djecom predškolske dobi i dodatnim edukacijama iza sebe. Linija je otvorena od 7 do 22 sata na broju 01 4850 55, a njenim stručnjacima se možete obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr.
Kao što ste i sami iskusili roditeljstvo uz sreću i toplinu nosi i mnogo brige i truda da učinite ono što je najbolje za Vaše dijete. Brižljivo pratiti svaki novi korak svog djeteta, znati prepoznati trenutak kada nam je potrebna pomoć i spremno poduzeti taj korak odlike su dobrog roditelja, koje prepoznajem i u Vašem upitu.
Srdačno Vas pozdravljam do sljedećeg javljanja,
Hana Hrpka, prof.
|
|
bubamara13
|
03.06.2013. 23:40
Moj sin ima 2 god i identicne simptome kao kod gore navedene dijece. Upravo sam se savjetovala sa psihologicom i krecemo sa pretragama. Zamolila bih ako se netko od roditelja prethodno navede dijece moze javit da vidim kako njihova djeca napreduju nakon 3 godine. Zabrinuti smo i napravit cemo sve sta mozemo za nase dijete. Hvala
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
07.06.2013. 10:55
Poštovana Mama,
Željela bih Vam se zahvaliti što ste se javili na ovaj forum. Ako sam dobro shvatila, Vaše dijete ima slične teškoće kaodjeca roditelja koji su se dosad javili. Iz Vašeg upita stječem dojam da ste vrlo zabrinuti trenutnom situacijom, no isto tako mi je drago vidjeti da ste puni volje i želje da pomognete djetetu. Drago mi je što želite čuti iskustva i savjete drugih roditelja koji su u sličnoj situaciji u nadi da će Vam biti od pomoći.
U svome upitu navodite kako ste se savjetovali sa psihologinjom i kako ćete napraviti dodatne nalaze. Vjerujem da Vam nije lako i da sada osjećate određenu neizvjesnost. No, jako je važno to što ste uočili da nešto nije u redu i to što pokušavate riješiti problem. Možda će naredni period zahtijevati ulaganje dodatnog truda i mnogo strpljenja, no to je u djetetovom najboljem interesu. Vidim da ste brižni roditelji kojima je rješenje ove situacije od osobite važnosti zbog djetetove dobrobiti.
Želim Vam reći da ovdje uvijek možete dobiti podršku, kada god budete osjećali da Vam je teško. Ukoliko imate bilo kakvih pitanja, slobodno nam se obratite. Također, želim Vam reći kako u slučaju bilo kakvih pitanja ili ukoliko jednostavno želite popričati s nekime o ovome problemu, možete nazvati besplatnu Savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj telefona 0800-0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Na Hrabrom telefonu rade educirani volonteri koji uvijek rado saslušaju svakoga tko im se javi te im pruže podršku. Također, svakog radnog dana od 15 do 18 sati volonteri Hrabroga telefona dostupni su i preko chat-a na web adresi www.hrabritelefon.hr/chat. Možete im se javiti i na mail savjet@hrabritelefon.hr.
Nadam se i kako ćete stupiti u kontakt s drugim roditeljima koji su prošli kroz sličnu situaciju kao i Vi te kako će Vam njihova iskustva biti od pomoći. Želim Vam puno strpljenja, upornosti i sreće na Vašem daljnjem putu!
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
