anilokin
|
07.11.2013. 02:30
Poštovani!
Imam sina od tri godine kojega namjeravam upisati u vrtić i sestru koja ima svoj privatni vrtić. Budući je moj sin dosta povezan s mojom sestrom, zanima me da li je pametno da pohađa njezin vrtić u kojemu i ona radi kao odgojitelj zajedno s još dvije tete. Ovo pitam stoga što ne želim da se on osjeća nešto posebnije od druge djece. Želim da bude jednak ostalima, da nauči autoritet drugoga, igrati se s ostalom djecom, dijeliti, poštivati, slušati....... odnosno sve ono što se uči u jednoj odgojnoj ustanovi, a ne da zbog toga što mu je tetka odgojitelj bude privilegiraniji od druge djece. Iako moja sestra tvrdi da će se prema njemu ponašati kao i prema ostaloj djeci, mene zanima Vaše stručno mišljenje što je bolje za njegov psihofizički razvoj.
Hvala!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
15.11.2013. 12:25
Draga Mama,
Hvala Vam na Vašem javljanju i na ukazivanju povjerenja. Drago mi je vidjeti da Vam je pitanje pohađanja vrtića kao roditelju vrlo bitno te da propitkujete svoja razmišljanja, a sve to ne bili učinili najbolje za djetetov psihofizički razvoj. Činite mi se zaista brižnom majkom koja želi da svaka odluka koju donose bude u najboljem interesu njezinog djeteta. Također, jako mi je drago vidjeti da se u ovakvim situacijama ne ustručavate potražiti savjet.
Čini mi se da ste u nedoumici oko izbora vrtića - niste sigurna je li dobro za dijete da ide u vrtić u kojem bi mu odgajateljica bila njegova teta, Vaša sestra. Iz Vašeg upita stječem dojam da ste već razgovarali sa sestrom o ovoj temi i ono što Vas najviše muči, koliko sam shvatila, je da dijete u toj situaciji možda neće imati jednak osjećaj autoriteta kao što će to vjerojatno imati druga djeca u grupi. Prije svega bih željela pohvaliti Vašu svijest o eventualnom ´drugačijem´ ponašanju Vaše sestre prema Vašem djetetu u odnosu na drugu djecu u vrtiću. Već i sama činjenica da razmišljate o tome puno govori o Vašoj brizi za dijete i zaista je pohvalno što detaljno promišljate o odlukama koje donosite za svoje dijete.
Slažem se s Vama da su rane godine i iskustva jako bitni za daljnji zdravi psihofizički razvoj djeteta. No, teško je jednoznačno odgovoriti na Vaš upit jer mnogo faktora utječe na razvoj djeteta – odgoj, okolina u kojoj dijete odrasta, utjecaj djece vršnjačke dobi te, naravno, i odgojne ustanove. Mislim da svaki vrtić čiji odgajatelji brinu o djeci i njihovoj dobrobiti predstavlja bogatu i poticajnu okolinu u kojoj se djeca druže, ali i uče dijeliti i međusobno se poštivati. Čini mi se da ste dosta razmišljali o eventualnim negativnim stranama toga da Vaša sestra bude odgajateljica Vašem sinčiću, a mislim da bi bilo dobro da razmotrite i pozitivne strane toga istoga. Također, naveli ste da vrtić ima još dvije odgajateljica pa možda možete provjeriti sa sestrom postoji li mogućnost da Vaše dijete ima drugu odgajateljicu, što bi možda olakšalo Vašu odluku. Potičem Vas i da razmotrite sve prednosti i nedostatke odlaska u privatni vrtić Vaše sestre i odlaska u neki drugi vrtić.
Također, možda možete, prije konačne odluke, još jednom razgovarati sa sestrom kako bi dobili što bolji uvid u to kako bi se odnosila prema Vašem djetetu u grupi s drugom djecom. Možete zajedno definirati odnos koji bi odgovarao Vama kao majci, koja želi najbolje za svoje dijete, i njoj, kao odgajateljici koja je stručna osoba u odgojnoj ustanovi. Osim toga, ako odlučite da vaš sin ide u vrtić Vaše sestre, možete razmisliti i kako da razgovarate s njim o tome. Često mislimo kako djeca ne mogu razumjeti ono što se događa oko njih jer su još mala. Istina je da ne mogu to razumjeti na način na koji odrasli mogu, ali obično razumiju više nego što mi to mislimo. Stoga Vam toplo preporučam da razgovarate sa sinom i objasnite, njemu razumljivim rječnikom, da sada kreće u vrtić u kojem će raditi njegova teta, no da su ondje sva djeca jednaka i da vrijede jednaka pravila za sve. Važno mu je objasniti da će se njegova teta sada možda malo drugačije ponašati prema njemu nego kad su doma. Također, važno je naglasiti da to ne znači da ga teta manje voli te da će van vrtića i dalje imati sličan odnos. Možete pričati s njim i o tome kako se on zbog toga osjeća i što misli kako bi se osjećala druga djeca ako bi se teta ponašala prema njemu drukčije nego prema drugoj djeci. Iako djeca te dobi ne mogu razumjeti tuđu situaciju u mjeri da će ´ući u nečije cipele´, oni imaju empatiju i mogu donekle razumjeti tuđe osjećaje. Isto tako, mislim da je vrlo bitna i svijest Vaše sestre o ponašanju prema nećaku kako bi mogla primijetiti ukoliko se prema njemu bude ponašala na bilo koji način koji je drugačiji od ponašanja prema ostaloj djeci.
Vjerujem kako Vi najbolje poznajete svoje dijete i kako ćete donijeti najbolju odluku za njega. Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja možete se obratiti i Hrabrom telefonu na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili putem mail-a savjet@hrabritelefon.hr. Također, Hrabri telefon ima i chat na adresi www.hrabritelefon.hr koji je otvoren svakim radnim danom od 15 do 18 sati. Naravno, uvijek se možete ponovno javiti i ovim putem.
Za kraj bih Vas željela još jednom pohvaliti Vašu brigu za psihofizički razvoj Vašeg djeteta. Nadam se da će Vam ovaj odgovor donekle ublažiti nedoumice i pružiti određene smjernice za djelovanje. Potičem Vas da ustrajete u svojoj brizi i želim Vam puno uspjeha u ulozi majke.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
mamami
|
27.11.2013. 14:35
Poštovana,imam dečka od 2 godine,krenuo je u jaslice sa 11 mjeseci i izvrsno se snašao,niti jedan dan nije bilo problema s odlaskom!Izvrsno se uklopio,voli se družiti s djecom,ujutro čim otvori oči se brzo ide spremati za vrtić i njegove prijatelje!Ove jeseni je prebačen u drugi vrtić i to je izvrsno prihvatio,međutim u petak je bio u kazni jer nije htio pospremiti igračke,a u ponedjeljak sam zatekla tetu svu ljubičastu u licu i onda mi je rekla kako je vikala na njega!Jučer i danas dijete je dobilo fraze pred vrtićem,tresao se,vrištao,bacao na pod jednostavno ga ja još do sada nisam takvoga vidjela!Ja ne znam što se dogodilo u vrtiću jer tete daju šture informacije i gledaju kako da se s nikim baš previše ne razgovaraju!Što da radim,da ga neko vrijeme ne vodim u vrtić ili neka ide?Unaprijed hvala na odgovoru i pomoći!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
29.11.2013. 10:20
Draga Mama,
hvala Vam na Vašem javljanju te na povjerenju koje ste mi time ukazali. Iz napisanoga mi se Vaš sin čini kao veselo i društveno dijete, a Vi kao brižna majka. Uvijek mi je drago vidjeti roditelje koji brinu za svoju djecu te kao zreli ljudi dobro promišljaju da bi donijeli onu odluku koja je u najboljem interesu djeteta. Posebice, drago mi je vidjeti roditelje koji djeluju na vrijeme, ne odgađaju, roditelje koji se informiraju i koji su spremni na djelovanje s ciljem ostvarivanje dobrobiti svoje dječice.
Ukoliko sam dobro razumjela Vaš upit, Vaš sin imao je jako dobru prilagodbu na prvi vrtić, a onda i na mijenjanje vrtića. Navodite da je nedavno došlo do određenog incidenta u novom vrtiću. U ponedjeljak Vas je dočekala teta s izjavom da je vikala na njega. Napisali ste da ni Vi sami ne znate što se točno tada dogodilo jer tete daju „šture informacije“. Smatram da u ovoj situaciji kao prvi korak treba biti saznavanje što se to točno dogodilo da biste znali primjereno reagirati. Bilo bi dobro znati što se dogodilo, kako je do toga došlo, tko je sudjelovao u tome i koje su bile reakcije i postupci svih uključenih. Primjerice, ako je Vaš sin imao neko neslaganje s drugim djetetom iz grupe, to zahtijeva rad na odnosu između njih dvoje, dok neslaganje između sina i tete u vrtiću zahtijeva rad na tom odnosu. Predlažem Vam stoga da odete što prije u vrtić i probate još jednom razgovarati s tetama te saznati što se dogodilo. Mogli biste i tražiti pomoć stručnog suradnika u vrtiću da Vam pripomogne i rasvijetli cijelu ovu situaciju, ali i da porazgovara s Vašim mališanom koji, koliko sam shvatila, pokazuje snažne negativne reakcije reakcije pri odlasku u vrtić.
Opisali ste da se dijete treslo i vrištalo. Potonja ponašanja mi se čine ozbiljnima i vrijednima pažnje, posebice zato jer dijete ranije nije iskazivalo navedena ponašanja. Zanima me je li ovih par dana išao u vrtić? Možete li mi reći, ako jest išao, kako se smirio i kako ste Vi reagirali na njegovo ponašanje? Kako se ponašao kada biste ga ostavili u vrtiću? Vjerujem da je Vama kao majci teško gledati svojega sina kako je nesretan te da ne želite iznova prolaziti takve situacije. To je još jedan razlog zbog kojega bi se što prije trebalo razjasniti što je to što se dogodilo kako bi se Vaš sinčić mogao osloboditi takvih postupaka i osjećaja koji se vežu uz to.
Ne znam jeste li već pokušali i s razgovorom s njim o tome što se dogodilo, no ako niste, potičem Vas na smireni i podržavajući razgovor s njim. Možda Vam neće moći reći riječima, ali Vam može pokazati. Možda možete kroz neku igru ili crtež pokušati saznati što mu se dogodilo? Zanima me i je li pokazao još koju reakciju osim ovih koje ste naveli da su se dogodile ispred samog vrtića? Biste li Vi primijetili da se išta neuobičajeno dogodilo u njegovom životu da nije bilo njegovog odbijanja odlaska u vrtić?
Dijete u drugoj godini života najčešće pokazuje reakcije poput ovih koje ste Vi opisali u situacijama kad osjeća napetost, nelagodu, stres, tjeskobu, nemir ili strah. On je još u tom razdoblju kad kroz svoja ponašanja pokušava odraslima oko sebe pokazati kako mu je. Iz ovog napisanoga izgleda stječem dojam da je ulazak u vrtić nakon ponedjeljka Vašem dječaku predstavljao nešto stresno (obzirom da prije nije tako reagirao). No, kako zaista nemam sve informacije ne bih govorila o točnim uzrocima i posljedicama određenih događaja. U podlozi ovakve reakcije mogu biti brojni razlozi, a mi ne znamo koji je konkretno u ovom slučaju. I iz tog razloga bilo bi najbolje prvo rasvijetliti problem kroz razgovor s osobljem vrtića, samim dječakom, ali i stručnim suradnikom u vrtiću.
Pitali ste trebate li ga i dalje voditi u vrtić. Ako smatrate da je dijete previše uznemireno prije odlaska u vrtić i tijekom boravka u njemu, možda možete par dana ne voditi dijete ondje dok se ne utvrdi što je to što je kod njega izazvalo promjenu ponašanja. No, mislim da nije dobro niti izdvajati dijete iz njegove svakodnevne okoline predugo pa ga onda ponovno uključivati jer se mogu dogoditi poteškoće u prilagodbi, odnosu s tetama i vršnjacima. Najvažnije je misliti na dobrobit djeteta i njegovu zaštitu. Stoga Vas još jednom iznova potičem da razgovor sa osobljem obavite što prije kako bi se poduzeli određeni koraci i kako bi se mališan mogao što prije vratiti među svoje prijatelje.
Za kraj, želim Vam puno sreće u rješavanju ovog problema, voljela bih da javite što ste odlučili i/ili napravili. Ukoliko imate dodatna pitanja za mene, također Vas pozivam da se ponovno javite. Zanima Voljela bih znati razvoj situacije i zaista se nadam da će se ona ubrzo riješiti te da će Vaš mališan uskoro opet moći veselo ići u vrtić i družiti se sa svojim prijateljima.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|